Hrvatski planinarski savez na svojim je društvenim mrežama objavio priču o 50 godina staroj nesreći na Kavkazu u kojoj su život izgubila četiri istaknuta hrvatska alpinista - Ante Bedalov, Nenad Čulić, Viktor Tabaković i Urso Vrdoljak.
- Uspomena na hrvatske alpiniste poginule u ledenoj lavini na Kavkazu 1974. ostala je trajno utkana u sjećanje hrvatskih planinara i alpinista. Hrvatski planinarski savez, Hrvatska gorska služba spašavanja, HGSS stanice Zagreb i Split, PDS Velebit, HPD Mosor i HPD Ante Bedalov te brojni planinarski prijatelji njeguju tužnu uspomenu na svoje alpinističke učitelje i kolege, prisjećajući se njihovog djelovanja i doprinosa razvoju alpinizma u Hrvatskoj.
Na alpinističkom pohodu na Kavkaz u ljeto 1974. godine sudjelovalo 15 alpinista iz bivše države, među kojima šestorica iz Hrvatske. Nakon aklimatizacijskog uspona na Elbrus (5642 m) članovi pohoda podijelili su se u tri skupine radi penjačkih uspona u stijenama Čatin Taua, Ulu Taua i Ušbe. Hrvatski alpinisti Ante Bedalov, Nenad Čulić, Viktor Tabaković i Urso Vrdoljak odlučili su se za smjer Križ Ušbe u sjeverozapadnoj stijeni istoimene planine. Smjer koji su odabrali tehnički je bio vrlo težak (ocjena 5b), a dodatno ga je činio složenim naporan trodnevni pristup s opremom za penjanje i boravak u planini za više dana. Uspon su započeli 23. srpnja ujutro i njihovo napredovanje pratili su toga dana sovjetski alpinisti koji su penjali u obližnjoj Šeldi. Istočno od nje nalazi se Pik Šurovski, u čijoj su stijeni bila trojica Slovenaca. Oni su navečer 24. srpnja vidjeli dvije crvene rakete ispaljene iz Križa Ušbe, što je značilo da je hrvatskim alpinistima potrebna pomoć. Te noći cijelo područje zahvatilo je snažno nevrijeme, a helikopter koji je poletio sljedećega dana zbog slabe vidljivosti nije mogao ništa obaviti. Vremenski uvjeti poboljšali su se tek 26. srpnja i tada je u donjem dijelu stijene, na snježnoj padini, uočena dvojica poginulih penjača navezana užetom. Bila su to tijela Ante Bedalova i Urse Vrdoljaka. Spašavatelji su ih transportirali u podnožje Ušbe a istodobno je nastavljeno traganje za drugom dvojicom alpinista. Pronađeno je mnogo opreme, ali uza sav napor spašavatelji nisu mogli pronaći tijela nestalih penjača Nenada Čulića i Viktora Tabakovića. Tijela Ante Bedalova i Urse Vrdoljaka prevezena su u Zagreb i Kaštel Kambelovac i tamo sahranjena.
Godine 1981. Planinarski savez Hrvatske organizirao je memorijalni hrvatski alpinistički po hod na Kavkaz i tom prilikom je 21. srpnja nedaleko od logora Šelda pod Ušbom postavljena spomen-ploča. Vođa pohoda 1981. bio je Darko Berljak, a članovi Đ. Sekelj, E. Alikakfić, D. Tropčić, D. Buinac, B. Ognančević, G. Barač, A. Mažar, A. Bućan i N. Pivac. U ljetu 2000. nekoliko se hrvatskih alpinista penjalo u ruskom području Kavkaza (Elbrus) i ponovno su se raspitivali o tragičnoj nesreći i ostatcima hrvatskih alpinista, ali i dalje bez uspjeha.
Krajem 2011. u Hrvatskom planinarskom savezu zaprimljena je posredstvom Gorske rešavalne službe Slovenije poruka češkog alpinista Jiřija Rezeka, koji je na ledenjaku Ušbe pronašao tijelo nepoznatog poginulog planinara, a nedaleko raznu opremu između koje se isticala plastična čuturica sa znakom Gorske rešavalne službe iz Slovenije te dao podatke o mjestu pronalaska. Na temelju primljenih informacija 2012. HPS i HGSS organizirali su potragu za posmrtnim ostacima hrvatskih alpinista ispod Ušbe. Potražni tim činili su vođa Darko Berljak, Edin Alikalfić, Dražen Pezer i Hrvoje Kamenjarin. Uz brojne izazove, u toj potrazi prvo je pronađeno tijelo o kojem je javio češki alpinist koji nije bio iz hrvatske skupne iz 1974., a nakon nekog vremena tijelo Viktora Tabakovića te još jednog stradalog alpinista. Sažeti opis potrage objavljen je u Hrvatskom planinaru br. 10/2012, str. 420, a akcija je te godine prezentirana također i na godišnjoj skupštini Svjetske asocijacije gorskih službi spašavanja (IKAR) u gradu Krynica-Zdroj u Poljskoj. Vlasti pokrajine Svaneti i Gruzijski planinarski savez iskazali su razumijevanje i veliku pohvalu za akciju potrage HGSS-a i HPS-a da nađu tijela svojih nestalih članova, a Gruzijska nacionalna televizija snimila je film o tom događaju.
Pretragom oko mjesta na ledenjaku gdje su pronađeni ostatci Viktora Tabakovića, nisu bile pronađene nikakve naznake posmrtnih ostataka Nenada Čulića, ali je bilo vrlo vjerojatno da su negdje blizu, izgledno još pod ledom. Zbog toga je hrvatski potražni tim zamolio gorskog spašavatelja Khergianija koji živi u Mestiji da obavijesti hrvatske spašavatelje ako se na tom dijelu ledenjaku sljedećeg ljeta pojave neki dijelovi opreme ili tijelo, odnosno ako od drugih penjača sazna neku novu informaciju o tome. To se i dogodilo godinu dana poslije. Kada su se iz leda pojavili novi posmrtni ostaci organiziran je njihov transport u dolinu a pronađeni predmeti omogućili su identifikaciju i potvrdu da je pronađeno tijelo Nenada Čulića. Posmrtni ostatci Viktora Tabakovića i Nenada Čulića nakon pronalaska morali su prvo biti pokopani u Mestiji te su angažmanom njihovih obitelji nakon pribavljanja potrebne dokumentacije ekshumirani i prevezeni u Hrvatsku te uz sve počasti sahranjeni na grobljima Mirogoj i Lovrinac.
Nesreća u Križu Ušbe najveća je u povijesti hrvatskog planinarstva i alpinizma. Ante Bedalov, Nenad Čulić, Viktor Tabaković i Urso Vrdoljak bili su izuzetno kvalitetni penjači sa stručnim nazivom alpinist i alpinistički instruktori, Bedalov je bio pred polaganjem ispita za gorskog spašavatelja, a ostala trojica bili su gorski spašavatelji. Tragedija na Kavkazu prije pedeset godina ostavila je tužan i neizbrisiv trag u hrvatskom planinarstvu, napisali su u svojoj objavi.