Vjerujem da i oni koji nikad u životu nisu jeli jastoga znaju kako se on kuha. Čak i oni kojima budžet ne dopušta tu deliciju, znaju da se on spravlja tako da ga se živog utrpa u ugodnu, hladnu vodu. Ta se voda potom grije sve više i više, tako polako da su onom tko je u loncu promjene postupne i neprimjetne. Voda se grije i grije, da bi na koncu jastog umro u loncu kipuće vode.
Razlog zbog kojeg svi znaju kako se kuha jastog, nije što je on učestao na našim trpezama. Razlog je to što je kuhanje jastoga bilo i ostalo omiljena politička metafora, piše Jurica Pavičić u svojoj kolumni u Jutarnjem listu.
Urušavanje jedne političke zajednice, naime, uvelike je nalik kuhanju jastoga. Isprva je sve normalno. A onda netko malo po malo pomiče granice mogućeg i dopustivog,...