"U trenutku potresa bila sam unutra, moj sedamdesetšestogodišnji otac i ja u jednoj prostoriji, a moja kći i volonter iz Luksemburga u drugoj. Vjerujte mi, uopće se ne sjećam kako smo izašli vani", kaže nam Tamara Jovičić pred porušenom zgradom u Petrinji koja je trebala postati društveno-kulturni centar grada.
Lani u ovo doba taman je, nakon puno truda i novca, Tamarina udruga IKS, trebala konačno zajedno s drugim volonterima i gradskim udrugama početi s radom, ali od svega uloženog u adaptaciju prostora ostali su neokrznuti tek jedan filadendron i okićeno božićno drvce. Filadendron je odmah nakon potresa iznesen na ulicu, a posred razbacanih cigli, drvenih greda i iščupane armature kićenu jelku tek nedavno su iznijeli vani.
- Ne znam kako smo preživjeli samo s...