Danas se u potpunosti potvrdila moja teza o dvije Hrvatske. Jednoj Hrvatskoj koja radi, koja rješava probleme, koja se brine o građanima, gospodarstvu, strateškim postignućima zemlje, pa i o kriznom upravljanju, te o drugoj Hrvatskoj, u kojoj je nastao potpuni amalgam ljevice, krajnje ljevice i krajnje desnice, vrlo rubnih i radikalnih političkih opcija i zastupnika koji su se stopili u jedno, a vode ih mržnja, destrukcija i isključivost. Vidim da Socijaldemokrati u tome nisu sudjelovali i to cijenim...
Nije to nešto zabrinjavajuće za hrvatsku demokraciju, ali to je naša realnost. Za nas je to politički jako dobro jer ljudi su shvatili tko radi, a tko su primitivci...
Ovako je nekidan, uz dodatak da je takvo ponašanje i “udar na dignitet Hrvatskog sabora”, zborio premijer...