Ljubo Pavasović Visković o Hajduku, pravosuđu i novoj ravnateljici USKOK-a: ‘Dinamu zavidim samo na jednoj stvari‘

stdClass Object ( [id] => 1285533 [title] => Ljubo Pavasović Visković o Hajduku, pravosuđu i novoj ravnateljici USKOK-a: ‘Dinamu zavidim samo na jednoj stvari‘ [alias] => ljubo-pavasovic-viskovic-o-hajduku-pravosudu-i-novoj-ravnateljici-uskoka-dinamu-zavidim-samo-na-jednoj-stvari [catid] => 142 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Ljubo Pavasović Visković u javnosti je valjda jednako poznat kao odvjetnik i kao gorljivi navijač Hajduka, pa je plasman splitskoga kluba u finale juniorske Lige prvaka za njega bio prvorazredni događaj, koji nas je, među ostalim, i potaknuo na ovaj razgovor.

No pravosuđe je proteklih dana također vruća tema, a Pavasoviću Viskoviću ni tu ne manjka “golova”. Stoga nas je zanimalo kako vidi smjenu na čelu USKOK-a, odnosno što je, po njegovu mišljenju, pozadina ostavke dosadašnje ravnateljice te što očekuje od nove, kao i od pregovora sudaca s Ministarstvom za njihove bolje plaće i uvjete rada. Ipak, počeli smo sa sportskim događajem godine, barem za Splićane.

Jeste li bili na finalnoj utakmici mladih hajdukovaca u Švicarskoj?

– Nisam. Bio sam na polufinalu. Četrnaest sati u komadu vozio sam kombi do tamo i jedanaest sati nazad. A kako sam ja ipak 53-godišnjak, nisam to mogao ponoviti i za finale. Žao mi je. Žao mi je i zbog rezultata, ali što da se radi. Bilo je sjajno i na polufinalu.

Dinamu zavidim samo zbog pjesme Pipsa...

Vrlo ste oštro komentirali ciničan komentar Prlje iz “Leta 3” o juniorima, što je medijski prilično odjeknulo. Slažete li se da postoji određeni jal ostalih navijača prema Hajduku i hajdukovcima, da ne kažemo i doza mržnje?

– U odnosu na tu priču s “Letom 3” mogu reći jedino da je čovjek napisao nešto neprimjereno, a ja sam reagirao kako sam reagirao. On se, ne samo zbog moje reakcije nego i reakcije mnogih drugih, ispričao i mislim da tu priču ne treba više reciklirati. Gotovo, točka!

A što se tiče tog jala među navijačima, postoje dvije razine priče. Tu je nešto što ja zovem ritualnom mržnjom, što je postojalo, postoji i postojat će vjerojatno uvijek. To je animozitet između navijačkih skupina kakav postoji u svakoj normalnoj državi i od toga ne treba stvarati moralnu paniku.

Kad sjedim na Maksimiru, a s tribina viču “ubij tovara”, ja ne mislim da mene zbilja netko želi ubiti. Ali uvijek imate dežurne moraliste koji od toga rade veliku priču, koje, po mojem mišljenju, nema. Dinamo, recimo, ima jednu prekrasnu navijačku pjesmu i to je jedino na čemu im zavidim, a to je ona od “Pipsa, Chipsa & Videoclipsa”, ali u njoj se isto spominje nasilje kao i u nekim našim pjesmama. Međutim, to su stvari koje spadaju u navijačke rituale.

Ipak se čini da je stvar s Hajdukom nešto drugačija, a pogotovo zbog modela upravljanja klubom?

– Na jednoj drugoj razini, koja je zapravo generirana iz vodstva HNS-a i Dinama posljednjih 15-20 godina, puno se toga uložilo u medijski narativ o onome što Hajduk radi kroz projekt “Naš Hajduk”.

To je pušteno iz jednog centra moći s potpuno jasnom agendom, a to je da se ono što se događalo i događa kod nas u smislu upravljanja klubom nipošto ne prenese na zagrebački klub. Stvaralo se medijsko pumpanje i dodatna presija ostalih navijača prema našoj splitskoj priči.

Ali treba reći da i s naše strane ima neprimjerenog ponašanja, od čega ne treba bježati, i mi moramo u svemu tomu skupa biti pametniji. Nismo ni mi u svemu tome pleme bez grijeha.

Recimo, dogodilo se marširanje navijača po Ženevi s ustaškim obilježjima.

– Da. Ima stvari na kojima treba poraditi, koje treba zaustaviti, nismo nevini, trebamo se pogledati u ogledalo i prevenirati.

Moramo spriječiti politizaciju naših navijača, da se ne ode u Rijeku i pjeva “šugava Rijeko”. Ne možemo se praviti slijepci, mi moramo biti najbolji ako želimo biti najveći hrvatski klub, a to jesmo. Moramo biti predvodnik u primjerenom ponašanju.

Hajduk je klub koji je bio devastiran do u milimetar. Jako dobro znam kako je klub izgledao prije ovog modela upravljanja, u klubu je doslovno trebalo otući pločice u toaletu.

A vjerojatno u zadnjih 40 godina, dakle od sredine 80-ih, nikada nije bio u financijskom i organizacijskom smislu u boljoj situaciji nego što je danas. E to je priča koju je stvorio model “Našeg Hajduka”. Ali ne dolazi u obzir da se bilo kome brani ili zamjera pravo da istupa i govori ono što misli. Ako netko misli da to nije dobar model, ima pravo to i reći.

Ali da bi model mijenjao, može učiniti jednostavnu stvar – kandidiraj se na sljedećim izborim i mijenjaj ga. Normalno je da ljudi oponiraju modelu i normalno je da su ljudi nezadovoljni jer godinama nema rezultata, međutim, ja sada govorim o organizacijskoj i financijskoj razini kluba jer 40 godina sigurno nismo bili niti blizu ovako dobrom stanju.

---

---

Sigurno ćemo biti prvaci

Neki kažu kako im je draže da je Hajduk narodni klub nego titula prvaka. Dijelite li to mišljenje?

– Hajduk će po ovakvom modelu sigurno biti prvak, ali važno je da je Hajduk jedna od rijetkih vrijednosti Splita, jedino javno dobro koje je nakon 90-ih sačuvano i koje pripada ljudima grada i dandanas, a to se ostvarilo dominantno kroz ovaj model. Hajduk je uvijek bio voljen, ali sada je to došlo na nevjerojatnu potenciju.

A razlog je tome što je klub ostao jedino javno dobro koje nije raskrčmljeno. Pripada meni jednako kao i onom klincu i svima nama koji smo vezani uz taj klub posljednjih 50 godina.

Split je organizirao doček mladih hajdukovaca na Rivi. Iako je to najveći klupski uspjeh u povijesti hrvatskog sporta, po mišljenju nekih to je splitsko pretjerivanje. A za vas?

– Dabogda mi izgubili u finalu Lige prvaka sljedećih pedeset godina! Ta priča da ne treba slaviti drugo mjesto juniora u Europi po mojem je mišljenju potpuno besmislena, a onaj tko tako ne misli neka stoji doma. Drugo mjesto u Europi u bilo čemu nekome iz Hrvatske sjajan je uspjeh, o čemu pričamo?

Mislite li i inače da se svaki slučaj u Splitu diže na razinu “grada slučaja”, poput nekih kaznenih djela. Često je dojam da se svako, pa i manje nedjelo pod Marjanom, diže na nacionalnu razinu bez opravdanog razloga. Ili je i takav stav pretjeran?

– Mi smo inače – govorim “mi” jer i sâm sam iz Splita iako sam veći dio života u Zagrebu – u svemu prenaglašeni. Kad dvoje priča, ostali misle da se svađaju.

Meni žena koji put zamjera što u nekoj diskusiji svima izgleda kao da se na nekoga derem. Pitaju zašto se derem, a ja odgovaram da se ne derem. Ali potpuno mi je cirkusantski da se, recimo, od jednog propucavanja iz jedne obične ulične tučnjave – što, naravno, nije lijep događaj i nitko nije sretan zbog toga što se dogodilo – napravila mafijaška afera stoljeća u cijeloj Republici Hrvatskoj. To je katastrofa. Stvari bi trebalo dimenzionirati onakvima kakve jesu.

Nismo sveci, ali postoji narativ još od sredine 80-ih, kad je Split na naslovnicama tadašnjih tiskovina vrištao kao grad slučaj. Bio sam tinejdžer, ali sjećam se toga i nikad nisam uspio shvatiti u čemu je to Split bio grad slučaj.

Takvih događaja kakav je bio nedavno na Skalicama imate posvuda i koliko hoćeš, ali samo tu je to supermafijaški obračun i samo što nije 50 ljudi poginulo.

---

---

Mostečak je odličan odabir

Ovaj tjedan pojavio se tekst u Nacionalu po kojemu razlog odlaska Vanje Marušić s mjesta ravnateljice USKOK-a nije automobilska nezgoda njezina vozača, nego transkript prepiske između Josipe Rimac i Gabrijele Žalac u kojem se spominje AP. Vjerujete li da je to točno?

– I jedna i druga teorija potpuno su promašene. Komunikacija između tužilačkih tijela, DORH-a I USKOK-a, Ureda europskog tužitelja, nije nešto nenormalno.

Naravno da dokazni materijali cirkuliraju među njima, tu nema nekog misterija i tu nitko nije napravio nešto što nije trebao. Naravno da Vanja Marušić nije prisiljena na ostavku zbog jedne potpuno benigne prometne nesreće koju je skrivio njezin vozač, koji je, nota bene, išao po nju da bi je odvezao na radno mjesto. I ako ćemo sad inicirati stegovne postupke protiv tog vozača, to je jednostavno sumrak pameti.

Nitko ne vjeruje u tu teoriju i Vanja Marušić nije otišla zbog te nesreće. Ali jednako tako mogu s priličnom sigurnošću isključiti da je tu došlo do nekakve izravne intervencije državne vlasti na bilo kojoj razini. Dakle, o Plenkoviću može misliti tko što hoće, ali čovjek je nedvojbeno prepametan da bi sebi dopustio spuštanje na tu razinu.

Drugi je par rukava što je u međuvremenu stvorena atmosfera u kojoj je bilo potpuno jasno da Vanja Marušić nije po volji vladajućih. Ipak ne vjerujem da je netko od vladajućih direktno intervenirao prema DORH-u.

Problem je što je odnos između glavne državne odvjetnice, koja je po mojem mišljenju potpuno nedorasla toj poziciji, i ravnateljice USKOK-a zadnjih godinu dana poremećen i da njih dvije ne mogu surađivati.

Meni je žao što je otišla Vanja Marušić jer mislim da je prvo trebala otići glavna državna odvjetnica. Jer Vanja Marušić je, bez daljnjega, bila dobra ravnateljica.

Način na koji je ona otišla definitivno baca ozbiljnu sjenu na rad DORH-a i ozbiljno dovodi u pitanje etičnost unutarnjih procesa u odvjetništvu. Ali ponavljam da se sasvim sigurno ne radi o intervenciji Plenkovića, jer u tom se slučaju bojim da Željka Mostečak ne bi bila osoba koja bi bila izabrana na to mjesto.

Zašto?

– Zato što je Željka Mostečak kvalitetan državnoodvjetnički kadar u najmanju ruku kao i Vanja Marušić. Dakle, radi se o jednoj iznimno pametnoj i kvalitetnoj pravnici i osobi koja je prilično distancirana prema kolegama. Ja s njom nikad nisam popio kavu, ali o njoj mogu reći sve najbolje. Mislim da na toj razini nije nastupila nikakva naročita kadrovska šteta, ali način na koji je otišla Vanja Marušić za DORH je stvarno sramotan.

Trebamo se ustvari upitati zašto je javnost uvjerena da rad DORH-a i USKOK-a nije samostalan?

– Mnogo je bilo poteza vodećih ljudi DORH-a koji su izazvali sumnju u neovisnost te institucije o politici.

Sjetimo se da je bivši glavni državni odvjetnik bio na konferenciji za novinare zajedno s premijerom. Imali smo protivljenje cijele struke na imenovanje Zlate Hrvoj Šipek.

Ona sigurno poznaje ono čime se bavi, ali nikad na tome mjestu nije bio netko tko nije iz redova “kaznenjaka”, i to ne zato što treba dobro poznavati kazneno pravo, nego zato što te trideset godina kaznenog prava nauči da nema nezgodnog pitanja, nauči te da se snalaziš pod pritiskom, da si izložen javnosti, da dobro pariraš novinarima i nauči te čitavom setu drugih vještina kako bi se uopće mogao nositi sa svim tim skupa.

A DORH je svojim potezima i nekim kadrovskim rješenjima ostavio dojam u javnosti da ne funkcionira onako kako bi trebao. Bojim se da će proći godine dok se to povjerenje ne vrati.

Kako komentirate nedavni postupak krčkog suca Antona Hlače, odnosno događaje koji su uslijedili, a tiču se plaća sudaca?

– Ne mislim da bi sudac smio istupati kao sudac Hlača, ali još manje mislim da bi trebao ostati bez posla, jer ako ćemo tjerati mak na konac i ako ćemo njega zbog istupa koji je svakako neprimjeren izbaciti s posla, mislim da je jedno sto pedeseti u redu onih koji bi trebali otići. Prestanimo lomiti stvari preko leđa najslabijih!

Hlaču treba primjereno kazniti u stegovnom postupku za koji postoji čitav instrumentarij, međutim, tražiti da ga se izbaci s posla definitivno je na razini ove ideje da ćemo kazniti ravnateljicu USKOK-a tako što ćemo voditi stegovni postupak protiv njezina vozača!

Smatrate li da plaće u sudstvu moraju biti više, odnosno pravednije s obzirom na to da su one koje primaju prvostupanjski suci niže od sudskih savjetnika specijalista na Vrhovnom sudu? Kako procjenjujete situaciju u pravosuđu?

– Proračun RH raste, a proračun DORH-a pada. Imate kadrovski tsunami unutar DORH-a, potkapacitirani su do nemoguće razine.

Nedostaje im ljudi koji će prepisivati tekstove, nemaju zapisničare, imaju očajnih problema sa snimateljima, s voznim parkom...

Dakle, izvršna je vlast odgovorna za devastaciju DORH-a. Meni je nevjerojatno da se već godinama u pravosuđu donose politička rješenja za koja samo slijepac ne vidi da će u idućim godinama rezultirati katastrofom.

Ajmo malo govoriti o modelu plaća u sudstvu. Država je monopolist nad silom i represijom, a najveći je simbol toga sudac.

On ima, da tako kažemo, “božje poslanje” da ljudima dijeli pravdu, a u situaciji u kojoj se ekonomski nalazi ova zemlja imati ideju da će sudac općinske razine svoj posao obavljati za plaću koja je samo nešto malo viša od prosječne sezonske plaće konobara u Splitu – pritom svaka čast konobarima jer to je važno zanimanje – to je izvan pameti. S politikom plaća poniženi su suci, ali i oni o kojima taj sud ovisi, a to je krvotok sudova.

To su zapisničari, vozači, čistačice, dakle ljudi o kojima cijeli taj sustav ovisi, a držite ih na plaći od 600 – 650 eura. I onda se čudite što na sudovima vlada kaos jer nema zapisničara.

Pa tko će normalan raditi za te novce? A onaj tko je to odlučio morao je znati da će doći do dramatičnog odljeva toga kadra, jer gdje god se danas zaposlio, dobit ćeš tisuću eura.

Imate situaciju da sutkinja sama napiše presudu od 500 stranica jer nema zapisničara, a presuda mora izaći van...

Sudnice su spavaonice bivše JNA

Ovih dana održan je sastanak u Ministarstvu, koje predlaže povećanje plaća. Mislite li da je prijedlog povišice od 26 posto dovoljno?

– Ti su se sastanci trebali dogoditi puno ranije, a ideja da dođeš u poziciju da suci razmišljaju o sindikalnom organiziranju je suluda.

Jer ozbiljna država anticipira na vrijeme te momente i reagira barem godinu dana prije nego što se problem uopće pojavi. Mi sada imamo zapravo palijativnu skrb oko nečega što je umrlo prije dvije godine. To je zakasnjela reakcija.

Naš ministar pravosuđa, kojeg imam čast poznavati, vrlo je razuman i ugodan čovjek i držim da čak u nekom segmentu zna što radi, ali sustav je toliko trom i zavladala je jedna opća nebriga. Ne mogu reći tko je odgovoran, ali netko sjedi na ušima zadnjih deset godina.

Postoje jasne uzročno-posljedične veze s nečim što je netko nekad odlučio, a prošlo je ispod radara, s nečim što se dogodi naknadno.

Pa zar nije ispod ljudskog dostojanstva da se nekome izrekne zatvorska kazna u sudnicama Općinskog suda u Splitu? Doslovno je sramotno na što to sliči. Ljudima sudite u spavaonicama vojarne koju je sagradila JNA. To traje dvadeset godina. I o čemu mi dalje govorimo?

Što biste promijenili da ste kojim slučajem na poziciji ministra?

– Malo je prekratak format da kažem sve što bih napravio, za to bi trebale tri “Slobodne”.

Ali kako nema nikakve šanse da postanem ministar, niti bih to želio biti, nije nešto o čemu trebam razmišljati. Ali svatko tko ima načina treba upozoravati na ono što ne valja. Čini mi se da je situacija trenutno takva da taman paše ono što se kod nas opisuje rečenicom: “Ko ne plati kurvu, plati likara!”

---

Pukštas ili Puškaš

Navijače žalosti kad jedan TV komentator ne zna ispravno izgovoriti ime Rokasa Pukštasa, pa ga naziva Puškaš.

– Nemojmo mu to zamjerati, jer i ja se dobro namučim da mu izgovorim ime. Puno toga drugog zamjeram televizijama, ali to baš ne.

---

Tom Dubravec/CROPIX

Tom Dubravec/Cropix ) ) [bgPosition] => [text] => {OCMSplitter}