– Kad sam čula da će ovog ljeta dovesti Srpkinje za sobarice, dala sam otkaz. To je bila kap koja mi je prelila čašu. Nema to, ne daj Bože, veze s nacionalnošću, ratom... Nisu te žene ništa krive. Ali one će raditi za istu plaću, a još će im osigurati smještaj. Kad možeš njima platiti smještaj, znači da možeš i nama dignuti plaću! Pa više će ih one koštat' nego mi koje živimo ovdje. Ma neću više, iz principa. Ne'š me više pravit' budalom – ljutito nam je kazala bivša zaposlenica jednog splitskog visokokategornika, želeći, zbog razumljivih razloga, ostati anonimna.
Čim je čula kako u hotel, u kojemu je provela nekoliko sezona radeći kao sobarica, stiže uvozna radna snaga, pukao joj je film. Prolijevala je tamo, kaže, iz mjeseca u mjesec krv, suze i...