Do neba tužnog osamnaestog dana mjeseca studenoga 1991. Ivan Penava imao je nepunih 17 godina. Dovoljno da se sjeća zla koje se sručilo na njegov rodni grad, na njegovo Borovo Naselje, i brutalno prekinulo bezbrižnost odrastanja jednog srednjoškolca, pretvorivši ga preko noći u prognanika.
Nije teško izračunati, u isto vrijeme 2013. Penava je bio na pragu svoga 39. rođendana. Dakle, imao je dovoljno godina da se jako dobro sjeća “dviju kolona” u Vukovaru, vjerojatno dosad najprizemnije politizacije sjećanja na grad heroj i Domovinski rat.
Tada je ekipa iz Stožera za obranu hrvatskoga Vukovara – sjećate se valjda tog ad hoc formiranog tijela čiji naziv zaziva ratnu terminologiju – prkosno formirala svoju Kolonu sjećanja. Unatoč tome što je protokolom bilo...