Poštovani gospodine Mandiću!
Ni u svojim zadnjim mislima nisam slutio da ću Vam se obratiti na ovaj način. Novinaru i dalmatinskom intelektualcu, kojemu sam se kao srednjoškolac, blago rečeno, divio. Gutao sam Vaše kolumne u (odavno preminulom) “Vjesniku u srijedu“.
Moje divljenje prema vašim (ranijim) tekstovima dodatno je podgrijavao Arsen, koji je stalno spominjao Vašu obitelj i knjižaru koju ste imali u Šibeniku. Zato sam Vas s posebnim guštom ugostio i na valovima Radio Šibenika. I ne sluteći da ćete odar mrtvog pjesnika, jednog od najvećih Šibenčana svih vremena, iskoristiti za svoju gnusnu laž, za neviđenu uvredu mom rođenom gradu.
