Umberto Eco nije volio nogomet, a još više ljude koji ga prate govoreći kako su svi navijači barbari i šovinisti koji, umjesto da vjeruju u Boga i njemu se klanjaju, oni vjeruju u Lazio, Borussiju, Glasgow, Celtic...
Iako u nogometu, kao i u svakom fenomenu, ima svega, pa i lošega, Eco je jedino dobro primijetio da nogomet ima religijsku dimenziju, pri čemu bi pretjerano bilo reći da je on zamjena za religiju, jer ogroman dio navijača i nogometaša su i sami vjernici, kao i "vatreni", kao naš ponizni i nenametljivi izbornik Zlatko, fratarsko dijete, ili Kovačić, ministrant od malena, a kroz nogomet svjedoče svoju vjeru, kao i domoljublje. Hodočašća Gospi, ili misa tijekom natjecanja, dio su habitusa, ne samo ove, momčadi.
Nogomet ima karakteristike svetoga utoliko, a to...