Sjećate li se Mije Crnoje, ministra s rokom trajanja kraćim od jogurta? Njegov streloviti uspon na političkoj sceni pretvorio se u slobodan pad kad su novinari ustanovili da na adresi koju je prijavio kao svoje boravište nema ni kuće ni stana, samo drvena straćara od desetak kvadrata.
Zaboravimo sada na zlosretnog ministra, ali nemojmo smetnuti s uma njegovu ljupku baraku. Pretpostavimo nemoguće, da je u toj šupi neki kućevan domaćin sve uspio smjestiti: i kuhinju, i dnevni boravak, i spavaću sobu, i dječju sobu, i zahod, i kupatilo, i špajzu. Bi li se tada odlučio investirati u skupi alarmni uređaj povezan s vanjskim kamerama, zadnju riječ sigurnosne tehnologije? Bojim se, nažalost, da se još nije rodilo čeljade s takvim viškom imaginacije, koje bi moglo zamisliti...