"Pozivi obično krenu u svibnju, sjete te se svi koje nikad ni ne vidiš ni ne čuješ. Onda nazovu za koji tjedan opet jer se nismo dugo čuli. I onda kao usput pitaju mogu li 'svratiti na dan-dva' do nas na more. Najčešće uz opasku da je to sve da im djeca vide more. Da bi se osjećali krivi ako ih odbijemo. Kažu, spavat će na podu, terasi, u masliniku, neće smetati, bit će cijeli dan na plaži... Mo'š mislit!
I onda dođu, poremete nam životni ritam, očekuju uslugu kao u hotelu s 5 zvjezdica, ne daju ni jednu lipu za hranu, odu i ne jave se do idućeg proljeća...
Imam rodbinu koja funkcionira po principu 'krvno srodstvo je svetinja' i 'što je tvoje, to pripada cijeloj obitelji'. Očajna sam! Ljeto mi je postalo kompletan kaos", ispričala nam je to 45-godišnja Trogiranka...