Pitanje naknade štete nastale uslijed naleta vozila na divljač izazvalo je brojne prijepore u praksi, svako malo neka odluka odstupala je od ranije zauzetog stajališta. Republika Hrvatska u dobroj nakani da vuk bude sit, a koza cijela, da se zaštiti divljač, da se zaštite lovačka društva, da se nadoknadi šteta vozačima, dobrano je svojedobno podmetnula leđa.
Preciznije financijska sredstva! Ministarstvo poljoprivede zapravo financira naknadu štete koje nastaju u naletima, a Hrvatski lovački savez je taj koji operativno odrađuje "problematiku", tj. hvata se konkretnog posla obrade šteta i isplate novca u ime Ministarstva. Samo da se zna! Svaki nalet na divljač, ako se želite namiriti iz "državne kase" mora biti zabilježen od strane policije! Zovite, ostat ćete kratkih rukava ne budete li se dočepali policijskog zapisnika tj. potvrde policije o naletu na divljač.
Upravo zato, postojala je ideja da se taj slučaj nekako uglavi u obvezno osiguranje u prometu. Jest da bi to povećalo cijenu, ali ako se u obzir uzme po 4000 naleta vozila na divljač godišnje, računica zainteresirane strane čista je kao sunce.
I prilika se pojavila! Mijenjao se i dopunjavao Zakon o obveznim osiguranjima u prometu. Neki su to ocijenili kao pravi trenutak, sad ili nikad! Hrvatski sabor, Odbor za pomorstvo, promet i infrastrukturu u prvom čitanju Prijedloga zakona osvrnuo se upravo na štete koje nastaju prilikom naleta vozila u prometu na divljač. Istaknuto je kako su su postali učestali u mnogim županijama, odnosno gradovima i naseljenim mjestima. Nadodano je i kako sudska praksa u posljednjih desetak godina pokazala je da su lovačka društva u pravilu odgovorna i time trpe iznose visokih novčanih odštetnih kazni i da je očito kako će u budućnosti će ovaj teret pasti na jedinice lokalne samouprave. Zbog toga je u raspravi kao rješenje ovoga problema, predloženo da se kroz obvezno osiguranje ugradi i osiguranje od štete naleta motornog vozila na divljač u prometu. Smatrali su time ne bi došlo do značajnijeg porasta premije po polici osiguranja vozila, ali bi znatno financijski olakšalo financijsko poslovanje i opstanak lovačkih društva.
Na klupe saborskih zastupnika stigao je konačni prijedlog zakona a u pogledu divljači, ništa! Priča, bar što se tiče ovog zakona ostaje nepromijenjena. Uredno se navelo kako je nakon provedene analize dostupnih podataka i konzultacija s nadležnim tijelima zaključeno je kako je primjedba izvan opsega predmeta tog Konačnog prijedloga zakona. Dakle, ponavljamo gradivo, ukazujemo kako se rješavaju sporna pitanja. Sve ostaje po starom, do daljnjeg! Zakon o obveznim osiguranjima u prometu u izmijenjenom i dopunjenom izdanju stupio je na snagu, ali se u njemu divljač ne spominje. Sporna pitanja i zavrzlame i dalje postoje, zato kad se čvor stvori i zapetlja, valja dati uputu što i kako.
Kad je riječ o prometnim nesrećama nije lako ni sa naknadom štete kad s druge strane imate živog, zdravog i suvislog čovjeka, a kamoli kad je u igri prava životinja i to još divlja.
Teoretski gledajući sve bi trebalo ići glatko! Samo zapamtite kad je riječ o prometnoj nesreći u kojoj je sudjelovala divljač tj. vi ste naletjeli na nju ili ona na vas, ovisno o osobnom kutu gledanja, ništa bez policije! Zvati policiju! Zaboravite u tom slučaju na europsko izvješće o nezgodi koje biste vi sami sastavili i potpisali. Odmah zvati policiju, ne udaljavati se s mjesta nesreće sve do dolaska policije, tko bi inače izvršio očevid. Zahtjev za naknadu štete kao što već sigurno znate podnosi se Hrvatskom lovačkom savezu, možete i on line, a prilaže se: zapisnik o alkotestiranju, potvrda policije o prometnoj nesreći, prometna dozvola vozila i naravno vozačka dozvola vozača koji je upravljao vozilom. Odlično! Jednostavno! Međutim, pravo na naknadu štete oštećena osoba ostvaruje samo u slučaju kada je odštetni zahtjev osnovan. Lako je kada sve ide kao podmazano! Međutim, gdje god se nešto traži, a netko drugi to nešto mora dati, osobito ako je novac u pitanju, nije uvijek sve glatko!
Kad dobijete ono što ste tražili, ne treba vam ni savjeta ni pametovanja, a ni znanja o relevantnim zakonskim odredbama kao ni stajalištu ustavnog, a ni bilo kojeg suda. Međutim, kad se stvari ne odvijaju po željenom scenariju, već vam svaki korak u postupku ostvarivanja željenih prava dodatno zagorčava život, proklinjete dan u kojem ste imali bliski susret sa pripadnikom divljeg životinjskog svijeta. Što i kako onda? Krenuti ili ne krenuti u pravnu bitku. Očekivati pozitivan ishod ili ne. Prije nego se upusti u bitke svatko bi trebao znati što ga na bojnom polju očekuje i kakve su mu šanse.
Odmah da se razumijemo kada je riječ o naknadi štete zbog naleta vozila na divljač na cesti, stvari nisu riješene jednim jedinim zakonom. Vezano uz pitanje šteta nastalih naletom vozila na divljač Zakonom o lovstvu definirane su dvije moguće situacije, koje se odnose na neposrednu odgovornost vozača i ovlaštenika prava lova za štetu nastalu na divljači i vozilu, na način da je propisana odgovornost vozača za štetu na divljači i za štetu na vozilu, ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi. Druga situacija je da bude odgovoran lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Samo su dva subjekta u igri. Ili je odgovoran vozač ili je odgovoran lovoovlaštenik, nitko treći se ne spominje.
Sam Zakon ujedno propisuje kako će se u svim ostalim situacijama koje nisu njime uređene primjenjivati odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi. Fino! Ako ste kao vozač kršili prometne propise vi ste odgovorni. Ako se provodio lov i do naleta vozila na divljač došlo je kao posljedica provođenja tog lova, odgovoran je lovoovlaštenik. Odlično! Samo što se lov ne provodi svakog dana i svake noći, a vi se vozite prometnicama i divljač šeta cestom i uz cestu i danju i noću, ne vodeći pri tom računa o danima u tjednu. Mrkla noć, gluho doba, raslinje uz cestu, pred vaše vozilo iz tog raslinja istrči kakav kapitalac! I što ćemo sad? Vi ste vozili sukladno propisima, naletjeli ste na divljač na cesti, a lov tog dana, odnosno u tom trenutku nije bio provođen. Ako striktno gledate zakonsku odredbu niti ste odgovorni vi, niti je odgovoran lovoovlaštenik! Nema lova, a nema ni kršenja prometnih propisa! Tko u tom slučaju odgovara i gdje bi se mogao naći odgovor na to pitanje. Je li to zakon nedorečen? Je li to ono što se zove pravna praznina! Crna rupa u koju se upada o svom trošku i na svoj teret! Upravo zbog tog otvorenog pitanja tražila se i ocjena ustavnosti Zakona o lovstvu.
Ustavni sud Republike Hrvatske tada je napomenuo da iako Zakon o lovstvu ne uređuje u cijelosti tu situaciju, ne može se zahtijevati od zakonodavca da zakonom uredi sve situacije do kojih može doći u svakodnevnom životu, već je na sudskoj praksi da iznađe takva rješenja u sudskim sporovima (do kojih može doći), koja će dati odgovor na način kojim neće prevaliti svu odgovornost na građane već će odštetnu odgovornost za štete od divljači tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti, odnosno na način kojim će pridonijeti razvoju i očuvanju prirodnog bogatstva i raspodjeli tereta odgovornosti za štetu između države, lovoovlaštenika i vozača. Ustavni sud odgovorio je dakle na način da je prstom izravno pokazao i ukazao na opća načela odštetne odgovornosti, ali i sudsku praksu!
Sudska praksa dala je odgovor! Što će drugo? Kakav? Time što je Zakonom o lovstvu propisan samo jedan slučaj objektivne odgovornosti lovoovlaštenika za štetu (ako je šteta nastala zbog provođenja lova), ne znači da u drugim slučajevima kada se divljač kreće cestom (ali pri tome se ne obavlja lov divljači) ta divljač ne predstavlja opasnu stvar. Naprotiv, neovisno o tome obavlja li se ili ne obavlja lov divljači, divljač koja se nalazi na cesti uvijek predstavlja opasnu stvar budući da ona (divljač) čini povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom. Upravo zbog navedenog, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti lovoovlaštenik i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornost.
Pretpostavka je dakako, da je vozač vozio sukladno propisima o sigurnost prometa na cestama, što podrazumijeva i da se pridržavao prometnih znakova, naravno. Da bi se lovoovlaštenik (njegov osiguratelj) mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on moro dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno on je morao dokazati da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.
To je stav sudske prakse, točnije takvo stajalište zauzeo je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u predmetu Pž-146/2023-3 (presuda od 26. svibnja 2023.). Vozač se tu kretao brzinom od 60 km/h a na mjestu događaja bilo je ograničenje brzine na 50 km/h. Vještak je utvrdio kako nalet na srnu nije mogao izbjeći brzinom kojom se kretao, već jedino u slučaju da je vozio brzinom do najviše 24 km/h. Sud je tako utvrdio da ne postoji odgovornost vozača, a lovoovlaštenik nije ukazivao na neku drugi razlog isključenja odgovornosti – i u konačnici utvrdio kako je odgovoran lovoovlaštenik lovišta za nastanak štete na vozilu! Bez obzira na to što se nije provodio lov! Divljač na cesti je opasna stvar!
Međutim, tu priči nije kraj, u igru oko naknade štete nastale naletom vozila na divljač na cesti može biti uveden i treći igrač! Pravna osoba koja upravlja javnom cestom. Naime osim Zakona o lovstvu, Zakona o obveznim odnosima bitne su i odredbe Zakona o cestama! Zašto bi sve pisalo u jednom zakonu ako se do odgovora na sporna pitanja može doći čitajući dva ili tri? Širiti vidike valja! Zakon o cestama tako propisuje kako se: Za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje. Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.
Što sad to znači? Ako je osoba koja gospodar lovištem tražila da se javna cesta označi odgovarajućom prometnom signalizacijom i opremom, a to nije učinjeno – odgovara za štetu na vozilu pravna osoba koja upravlja javnom cestom? Tražio sam te, nisi postavio znak, e pa sad ti nadoknadi vozaču štetu nastalu naletom na divljač. npr. divlju svinju! Dovoljna je pasivnost i eto odgovornosti? Nerad se skupo plaća? Neće biti samo tako! Odgovornost pravne osobe koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionara postoji samo ako je to nepostupanje u uzročnoj vezi sa štetom i štetnim događajem. Tako je to odlučeno u predmetu Gž-702/2023 odlukom od 21. 3. 2023. Ograničenje brzine na predmetnoj dionici ceste bilo je 60 km/h, brzina kretanja vozila bila je 55-60 km/h, bio je mrak i sa sjeverne strane kolnika nalazilo se zelenilo koje je ometalo vidljivost vozaču, tako da on nije mogao vidjeti divlju svinju koja je iznenada istrčala. Zaključeno je da propust osobe ovlaštene upravljati javnom cestom nije u uzročnoj vez s predmetnim štetnim događajem jer je vozač i bez tog prometnog znaka vozio manjom brzinom od dopuštene. To upućuje na njegov oprez u vožnji koji bi se opravdano mogao očekivati i uz postojanje spomenutog prometnog znaka. Sam nalet bio je neizbježan jer vozač zbog raslinja uz cestu u noćnim uvjetima vožnje nije mogao vidjeti nailazak divlje svinje. Dakle, kada bi i bez znaka i sa znakom ionako došlo do prometne nesreće tj. naleta na divljač, kada postojanje ili nepostojanje znaka nije u uzročno posljedičnoj vezi s nastalom štetom, odnosno prometnom nesrećom, nebitno je tko je tražio i od koga i je li zahtjevu za postavljanjem znaka udovoljeno ili nije! Sad samo recite da pravo i sudske presude nisu logične!