Naša sugovornica, dr. Aleksandra Anić Vučinić, više od 20 godina se bavi zaštitom okoliša, a posljednjih 15 godina područjem gospodarenja otpadom, a istraživala je posebne kategorije otpada i uspostavu kružnog gospodarstva. Pritom je već godinama u Hrvatskoj udruzi za gospodarenje otpadom, autorica je više od 100 znanstvenih i stručnih radova, a zaposlena je na Geotehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
- Gospođo Anić Vučinić, u nekoliko ste navrata upozoravali da će Hrvatska zbog kašnjenja s izgradnjom Centara za gospodarenje otpadom plaćati penale. Kakva je trenutna situacija? I možemo li, ako slabo stojimo s privlačenjem sredstava iz EU, to iskompenzirati na neki drugi način?
- Kada smo odlučili da želimo biti dio Europske unije preuzeli smo obvezu da ćemo obraditi otpad prije nego ga odložimo na odlagalište. Primarna uloga Centara za gospodarenje otpadom je da obrade otpad na način da uklone njegov mogući utjecaj na otpad i klimatske promjene što je prepoznato još u 90-im godinama. Danas su u radu tri Centra i četvrti bi trebao proraditi ove godine. Samo otpad koji prođe kroz ove Centre je tretiran u skladu sa zahtjevima.
Odluka na državi
Sav ostali otpad (oko 500.000 tona miješanog komunalnog otpada) odlaže se na odlagališta bez obrade, na takvim odlagalištima se stvara metan koji je staklenički plin i doprinosi klimatskim promjenama. Zbog toga ćemo plaćati penale.
Zbog niza razloga propustili smo potrošiti sredstva EU i sada ćemo vrlo skoro biti u situaciji da ćemo plaćati penale i onda iz vlastitih sredstava graditi Centre. Uvijek postoje načini kako da se problem riješi, jedan od načina je, na primjer, javno privatno partnerstvo u izgradnji centara. To je na državi da odluči.
Mogu li JLS podnijeti takav financijski teret? Je li to dodatno osjetljivo "političko pitanje" s obzirom da lokalna politika često tvrdi da se na takvim projektima gube ili dobivaju izbori?
- Naši JLS teško sami mogu podnijeti ovaj teret. Država je tu da pomogne kroz osiguravanje povoljnih načina financiranja sustava što se trenutno radi. Tako, na primjer, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost kontinuirano sufinancira veliki broj aktivnosti JLS, tu su i EU sredstva koja se mogu iskoristiti.
Dolazi trenutak kada svi moramo osvijestiti nekoliko stvari. Prvo je da je gospodarenje otpadom stručno pitanje, a ne političko i socijalno. Političari jako vole pitanja gospodarenja otpadom jer se svima sa strane čini da je rješavanje jednostavno, pa tada olako daju izjave i obećanja.
Međutim, uspostava sustava i postupanje s otpadom je isključivo stručno pitanje. Što JLS prije to prihvate, brže ćemo riješiti probleme.
Drugo što se mora osvijestiti je da kružno gospodarstvo kojem svi stremimo košta i to dosta. Puno više nego smo plaćali kada se otpad samo odlagao na odlagališta, to je bila jeftinija varijanta. Ovo što danas moramo napraviti da bismo spasili resurse koje nemilice trošimo košta puno, puno više. I ako smo odgovorni prema našoj djeci i budućim generacijama te želimo da oni imaju dostupne resurse jednako kao i mi, tada to moramo platiti.
Svatko tko razumije svrhu kružnog gospodarstva ovo će prihvatiti. Na pitanjima gospodarenja otpadom često se dobivaju i gube izbori. Gospodarenje otpadom treba prestati biti politička tema i tada nećemo imati problem.
Politička tema
Koje su najveće prepreke u realizaciji cjelovitog sustava gospodarenja otpadom u Hrvatskoj?
- Upravo politika je ključna prepreka za realizaciju cjelovitog sustava. Razvoj i priprema projekata u gospodarenju otpadom traje dosta dugo, kada to kažem mislim na 5 i više godina. Politički mandat traje 4 godine. Gospodarenje otpadom ne smije biti politička tema jer tada zaista predstavlja prepreku u realizaciji sustava. Implementacija struke u rješavanje problema svakako je dio rješenja.
Kako ocjenjujete trenutnu situaciju u Zagrebu koji je upao u probleme iako je, za vrijeme gradonačelnika Bandića, imao dugogodišnju političku stabilnost?
- Na žalost, i Grad Zagreb je upao u stupicu političkog populizma i dogodilo se klasično političko rješavanje problema, odnosno odluke su se donosile i donose se bez prethodne tehničko tehnološke i ekonomske analize. Od uvođenja ZG vrećice prošlo je premalo vremena da bismo ocijenili sustav. Potrebno je da prođe barem godinu dana da bismo vidjeli rezultate.
Ono što je struka predvidjela je da će se značajno povećati divlja odlagališta (što je već sad vidljivo), da će kvaliteta odvojeno prikupljenih frakcija koje su "besplatne" biti znatno lošija (što je isto tako već i sad vidljivo).
Učinkovitost novog sustava bit će vidljiva kada bude bilo potrebno pokazati stopu recikliranja odvojenih frakcija. Tada ćemo moći govoriti koliko je novi sustav učinkovit. Za sada je još prerano reći konkretne ocjene.
Neki veliki gradovi, primjerice Split, očigledno će kasniti s izgradnjom svojih centara. Dovodi li se time u pitanje cjelovito funkcioniranje sustava u cijeloj zemlji?
- Da, veliki gradovi (Split, Zagreb) proizvode trećinu otpada u RH. Zbog njihovog kašnjenja država će plaćati penale, a država će odlučiti na koji način će kazniti gradove koji nisu ispunili ciljeve.
Kako RH stoji s postocima odvojenog prikupljanja otpada?
- Generalno, na razini države, prema podacima za 2021. godinu, mi smo na 43 posto što i nije tako loše. Obzirom na to da je u prethodne tri godine Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost podijelio preko 1.5 milijuna komada kanti za odvojeno prikupljanje u 2022. godini, očekujem da će ovaj postotak biti još i veći.
Međutim, s ovako visokom stopom stvorili smo i novi problem, a to je kud s odvojeno prikupljenim otpadom. Sustav sortirnica koji je nužan kao dio cjelovitog sustava nije još u funkciji i to je ozbiljna prepreka. A isto je i s kompostanama.
Neopravdane kritike
Jesmo li i koliko odmakli u izgradnji "kružnog gospodarstva"?Još uvijek se po lokalnim sredinama u pitanje dovodi izabrana tehnologija za CGO. Opravdano ili ne?
- Apsolutno neopravdano. Kada 50 posto otpada odvojeno prikupimo ostaje nam još 50 posto otpada koji ima u sebi neke vrijednosti. Postoje dvije alternative, ili ćemo ovaj ostatak obraditi u MBO, izvući ono što je vrijedno i ostatak odložiti bez utjecaja na okoliš ili ćemo ovih 50 posto energetski oporabiti. Drugog rješenja nema.
Jesu li, kada je RH u pitanju, spalionice otpada stvar prošlosti i gdje smo s izgradnjom energana koje u EU normalno funkcioniraju?
- Na žalost, za sada smo nigdje. Hrvatska i Malta su jedine zemlje u EU koje nemaju energanu. Gorivo iz otpada koje se proizvodi iz MBO izvrsno je za cementare, međutim ni ova praksa nije u potpunosti zaživjela. Postoje neke privatne inicijative koje također još nisu u funkciji. Bez korištenja goriva iz otpada u cementarama i energetske obrade otpada kao dijela cjelovitog sustava nećemo moći ispuniti ciljeve.
Oko Plana gospodarenja otpadom (PGO) najviše se polemiziralo baš zbog energana – kako ocjenjujete PGO, donosi li on neke bitne novosti?
- Novi PGO nastavlja politiku EU što je dobro, postavlja više ciljeve i tjera nas da kontinuirano radimo na infrastrukturi. Kroz ovaj PGO otvorio se prostor za izgradnju energana i javno privatno partnerstvo što bi u budućnosti trebalo doprinijeti bržoj uspostavi cjelovitog sustava gospodarenja otpadom i ispunjenja ciljeva.
Kako PGO tretira brzo rastući elektronički otpad?
- Republika Hrvatska već 17 godina ima učinkovit sustav gospodarenja EE otpadom. Ispunjavamo zadane ciljeve. Pri svakoj kupnji EE opreme plaćamo naknadu za gospodarenje otpadom. S ovom naknadom Fond financira sustav. Učinkovitost recikliranja je veća od 80 posto, odnosno toliko EE otpada pretvorimo u novi resurs ili energiju.
Ispunjenje ciljeva
Svojedobno ste procijenili da RH čekaju investicije u zbrinjavanje otpada od čak dvije milijarde eura...
- Uspostava cjelovitog sustava s primjenom novih učinkovitijih tehnologija toliko košta. Bez svih elemenata sustava nema ispunjenja ciljeva koji su svake godine sve viši i viši.
Koliko poskupljenje građani mogu očekivati?
- Kao što sam već napomenula, činjenica da sve više i više trošimo, kupujemo proizvode za koje je potrebna sirovina da bi ih proizveli, stvaramo sve više i više otpada. Koliko struje potrošite, toliko morate i platiti, kao i vode.
Tako mora biti i s otpadom. Što smo više resursa potrošili i pretvorili ih u otpad, moramo platiti da bi se oni natrag vratili u resurs (sirovinu). Cijeli proces nije jeftin, a ako smo odgovorni prema prirodi, okolišu i budućim generacijama, troškove koji nastaju moramo platiti.
Kompleksan proces sigurno će poskupiti usluge gospodarenja otpadom. Tako da ja ne bih govorila o poskupljenju nego o plaćanju troškova za spas resursa.
Pozitivno ste se izjasnili oko izgradnje CGO Biljane Donje – zbog čega mislite da je baš zadarski CGO primjer drugim sredinama?
- Priprema i realizacija projekata gospodarenja otpadom je dugotrajan proces (10 i više godina), a za njegovu realizaciju nužna je politička stabilnosti i politička mudrost da se sluša i podržava struka. CGO Biljane Donje ima i jedno i drugo. Zadarska regija bit će jedna od četiri regije u Republici Hrvatskoj, koja neće plaćati penale za neispunjenje ciljeva. Zar to nije dovoljno dobar razlog za podržati projekt?
CGO Biljane Donje
Turistička djelatnost je glavna gospodarska grana u smislu prihoda, međutim turisti donose i značajno povećanje količina otpada za koje JLS ili regija imaju obvezu zbrinuti. CGO Biljane Donje iskoristit će vrijedna svojstva otpada i smanjiti utjecaj otpada od građana i turizma na klimatske promjene što je vrlo važan cilj.
Nadam se da će u budućnosti zatvoriti ciklus i biti energetski neutralni, odnosno da će energiju koju potroše na obradu otpada sami proizvesti iz svog goriva iz otpada.
Imate li procjenu do kada bi ostali planirani centri mogli biti izgrađeni?
- Teško je to prognozirati jer ima niz faktora koji utječu na realizaciju. Iduće godine su novi izbori, cijene radova, energenata i opreme u posljednjih godinu ili dvije značajno su skočile, EU financiranje nije dostatno za cjelokupnu realizaciju projekata. Regije koje tek trebaju izgraditi Centre očekuju brojni izazovi za koje se iskreno nadam da će se što prije premostiti i svrstati se uz bok onih koji su centre izgradili.
