U vrijeme pisanja našeg teksta, stanovnici Floride u Sjedinjenim Američkim Državama pripremaju se za udar uragana stoljeća, tropskog „monstruma“ Milton kategorije pet s brzinom vjetra većom od 270 km/h. Tamošnje vlasti pozvale su stanovnike na evakuaciju, a koliko je situacija ozbiljna, najbolje pokazuje to što su oni koji ne napuste svoj dom upozoreni da bi im on mogao postati grob.
Fotografije uragana koje je iz svemira objavila NASA-e zloslutno podsjećaju na neke kadrove (nekad znanstveno-fantastičnog filma, a danas sve više po istinitom događaju) filma „Dan poslije sutra“. Što su tropski cikloni ili uragani, kako nastaju, postoji li u skoroj budućnosti mogućnost za slične pojave i u Jadranu, među ostalim, pitali smo poznato lice na hrvatskoj meteorološkoj sceni, znanstvenika i profesora na Sveučilištu u Zadru, osnivača popularnog meteorološkog portala „MeteoAdriatic“ Ivana Tomana, koji ovakve pojave „ima u malom prstu“:
- Kako nastaju tropski cikloni ili uragani?
Da bi postavili kontekst, najprije treba reći kako „naše”, tj. izvantropske ciklone, energiju za razvoj dobivaju pretežito iz dinamike opće cirkulacije zračnih masa te s time povezane tzv. baroklinosti, pojma koji se odnosi na razliku temperature između dvije susjedne zračne mase. Naime, što je veća razlika temperature u susjednim zračnim masama, to je veći potencijal za oslobađanje energije pri njihovom svojevrsnom „sukobljavanju” kad se uslijed dinamike kreću jedna prema drugoj. Međutim u slučaju tropskih ciklona, opisanih mehanizama nema.
Oni svoju energiju ne dobivaju iz okolišne dinamike, već ju dobivaju iz tople površine isparavajućeg oceana. U ovom slučaju nema one baroklinosti, tj. postoji samo topla (tropska) zračna masa, u cirkulaciji tropskih vjetrova – pasata. Ponekad se u tom pasatnom strujanju iz različitih razloga pojavi valni poremećaj, što može predstavljati dovoljan impuls da na nekom mjestu ponešto padne prizemni tlak zraka u odnosu na okolinu.
Ako je ocean na tom mjestu dovoljno topao i uvjeti u atmosferi su povoljni (relativno mirni, tj. da nema bitne promjene smjera i brzine strujanja postastom visine), dolazi do pravilnog kružnog gibanja zraka oko minimuma tlaka i posljedično započinju jaka konvektivna uzlazna strujanja s grmljavinskom naoblakom. Grmljavinska konvekcija zatim dodatno snižava tlak pri tlu i tako se zatvara začaran krug u kojem svi spomenuti procesi djeluju kao pozitivna povratna sprega jedni na druge. Savršen „stroj” koji sam sebe pojačava dok god postoje okolišni uvjeti.
- Opišite nam, što je pogodovalo nastanku „uragana stoljeća“?
Temperatura površine mora, u cijelom Meksičkom zaljevu, ovih dana iznosi oko 30 °C. To je samo po sebi itekako zadovoljen i daleko premašen uvjet za nastanak tropskog ciklona. Postoji još nekoliko drugih parametara koji moraju biti zadovoljeni istovremeno, pa su srećom ovakvi cikloni relativno rijetki. No ovaj put smo imali idealnu kombinaciju svih čimbenika, od spomenute temperature mora, preko mirne atmosfere, pa do raspoložive količine vodene pare u zraku itd.
JADRANSKI MINI-URAGAN „ADRICANE“
Postoji li u skoroj budućnosti mogućnost da ćemo ih (ili nekakvu sličnu pojavu) gledati i u Jadranskom moru? Naime neki dan smo imali prema stručnjacima, sličnu pojavu i kod nas ali puno manje snage?
S obzirom na to da su za spomenute procese nastanka tropskih ciklona potrebni specifični uvjeti u atmosferi, ali i vrlo velik prostor za razvoj sustava, oceanskih dimenzija, oni se ne mogu stvarati nad našim, zatvorenim morima. U Americi ove pojave nazivamo uraganima, a u Aziji tajfunima, ali riječ je o potpuno istim tvorevinama. Međutim, u Sredozemlju se ponekad javljaju slični mada ne potpuno isti sustavi. Fizikalno su srodni tropskim ciklonima gotovo u svemu, ali generalno se smatra da uslijed ograničenog bazena nisu u mogućnosti razviti se do snage oceanskih tropskih ciklona.
Ove sustave, koje zabilježimo u prosjeku možda jednog do dva godišnje nazivamo medicane (od engl. MEDIterranean hurriCANE). Kod njih postoji jedna velika razlika u odnosu na „tropsku braću“– za nastanak im je općenito potrebna relativno hladna zračna masa sa ciklonalnom cirkulacijom u višim slojevima, što definitivno nije slučaj kod tropskog ciklona. Donedavno, nismo znali da su oni mogući i u Jadranu.
Ipak, dva do tri dokumentirana povijesna slučaja te jedan „kapitalni” iz siječnja 2023. koji je bio najjači zabilježen ikada, dokazuju suprotno. Sličan, ali relativno slab, primjerak zabilježen je 4. listopada ove godine kraj Istre. Ja sam s malim timom suradnika odlučio detaljnije proučavati ove jadranske mini-uragane i o njima smo nedavno objavili preliminarni znanstveni rad u Hrvatskom meteorološkom časopisu, a planiramo ih i dalje ciljano istraživati kako bi saznali što više detalja o njima kao i njihove potencijale u sve toplijoj klimi budućnosti. I da, dali smo im i popularno ime. Adricane.
- Kako klimatske promjene utječu na sve češću pojavu tropskih ciklona? Što za razvoj tropskih ciklona znači globalni porast temperature za recimo jedan stupanj Celzijus? Kakve su projekcije razvoja tropskih ciklona (uragana) u budućnosti?
Koliko god pitanje zvučalo jednostavno, odgovor definitivno nije. S jedne strane, sve topliji oceani stvaraju sve prostranije uvjete za nastanak tropskih ciklona, i prostorno i vremenski (kroz dulji period godine). Također, toplije more daje i više energije za eksplozivni razvoj ciklona kad jednom do toga dođe. No, nije sve tako jednostavno. Tropski cikloni, naime, imaju jednog velikog neprijatelja, a to je smicanje vjetra. Smicanje je razlika u smjeru i brzini strujanja između prizemnih i visinskih slojeva zraka nad nekom točkom.
Već umjerene vrijednosti smicanja potpuno onemogućuju nastanak ciklona, a čak i onda kad je u punoj snazi, ako naiđe u područje smicanja, ono mu potpuno urušava simetriju i praktično ga dezintegrira ili pretvara u klasičnu izvantropsku ciklonu. U tim uvjetima može i dalje ostati opasan, poput bivšeg ciklona Kirk koji kao jaka izvantropska ciklona upravo djeluje u sjeverozapadnoj Europi. Svejedno, klimatski modeli tvrde ako bude više smicanja u budućnosti, tropskih ciklona će brojčano biti manje. Međutim, oni koji se ipak uspiju razviti, vjerojatno će biti u prosjeku dosta jači nego današnji tako da možemo vjerojatno očekivati manji broj, ali jačih tropskih ciklona nego je to slučaj danas. Medicane i Adricane? Teško je reći, ali vrlo vjerojatno, više nego danas. I brojčano i snagom.
TROPSKI CIKLON- NAJIMPRESIVNIJA ATMOSFERSKA POJAVA NA NAŠOJ PLANETI
- Koliko (i kako) vas fasciniraju tropski cikloni?
Definitivno, najimpresivnija atmosferska pojava na našoj planeti. Imamo također sreće što ih nema kod nas. Ponekad kažu „pa i kod nas je bura 250 km/h samo su u Americi loše građene kuće...”. To je velika zabluda. Prvo, kod nas je to bio najjači udar vjetra, na mjestu gdje nema gradova niti će ikad biti. Kod tropskog ciklona, najviša kategorija 5 s brzinom vjetra od 252 km/h ili većom se odnosi na prosječnu brzinu, a ne na udar, što je već razlika oko 50 posto. No najveće opasnosti od tropskog ciklona ne kriju se u brzini vjetra, već u nezamislivom intenzitetu kiše, čestim pojavama tornada i što je najgore od svega za obalno područje – olujnom usporu. To je podizanje razine mora u području ciklona koje može iznositi i više od 5 metara, što je visina veća od prizemne kuće. Sad zamislite dolazak takve vodene mase na obalu gdje ne postoji „uzbrdica” kao na Jadranskoj obali, već je sve ravno. I to nije mirni dolazak vode, već zajedno s 10-metarskim valovima nadodanih na tih 5 metara prosječnog podizanja. To garantira totalno razaranje niskih obalnih područja i od toga nema zaštite.
- Koliko je teško prognozirati pojavu uragana i koliko ranije ih možemo predvidjeti?
Srećom, nije teško. Danas su simulacijski modeli atmosfere toliko napredni da je teško očekivati da će neki tropski ciklon „promaknuti” prognozama na period kraći od tjedan dana. Često ih je moguće najaviti i desetak dana unaprijed sa značajnom vjerojatnošću. Naravno, tad se još ne znaju svi detalji, od snage do putanje, ali se može očekivati da se nešto „kuha” u području... Također i ovi „naši” Medicani i Adricani se nisu pokazali kao problematični za prognozu. To je olakšavajuća okolnost, jer se na vrijeme može upozoriti ugroženo područje na poduzimanje potrebnih koraka. Bitno je samo vjerovati znanstvenicima i ne shvaćati olako upozorenja nadležnih službi. U Americi to itekako dobro znaju, bilo za najave uragana, bilo za najave tornada ili paralizirajućih zimskih mećava. Eh ta američka klima...
- Za kraj, meteorolog s Floride John Morales rasplakao se dok je izvještavao o snazi „Miltona“, koje je Vaše mišljenje o tome, ima li emocijama mjesta u prognozi vremena?
Nemoguće je u potpunosti razdvojiti profesiju i emocije, posebno ako postoji mogućnost da netko bližnji strada ili ostane bez imovine stoga mi je u potpunosti razumljiva reakcija gospodina Moralesa...
- Je li Vas ikada prognoza vremena rasplakala?
Osobno ne, ali kako je krenulo s klimatskim promjenama, možda jednog dana i hoće...
Hvala, Ivane, na iscrpnom vodiču kroz, kako kažete, najimpresivniju atmosfersku pojavu na našoj planeti, a stanovnicima Floride nam tek ostaje poželjeti sreću..