Neugodno iskustvo s astronomskom cijenom vožnje taksijem, za tek nekoliko kilometara vožnje, ispričao je za N1 čitatelj koji je u Zagreb doputovao obaviti specijalistički liječnički pregled.
“U utorak sam vlakom doputovao u Zagreb. Kako je vlak uobičajeno kasnio, a nisam htio zakasniti na zadani termin pregleda MR-om u poliklinici, uzeo sam prvi slobodni taksi na Glavnom kolodvoru. Vozač mi je rekao cijenu: start 7 eura plus 7 eura po kilometru”, kazao je čitatelj zamolivši da mu ne objavljujemo ime.
Ta mu se cijena učinila pretjeranom, ali zbog žurbe u kojoj je bio i prihvatljivom.
Međutim, po dolasku na odredište doživio je šok.
“Po dolasku račun je iznosio 86 eura. Naravno da sam ostao šokiran, ali što sam mogao učiniti? Nisam osoba koja na prvu ulazi u konflikt pa sam platio, jer sam žurio na pregled. Već rečena cijena prevršuje svaku mjeru, a konačna cijena je čista pljačka”, kaže.
Ubrzo je saznao da su neki prošli i gore od njega.
“U Poliklinici su mi rekli da sam i dobro prošao, jer su jednoj gospođi uzeli 160 eura. Naravno da sam si sam kriv što sam to platio. Ako ništa, barem mi je to dobra škola”, dodao je.
Zapitao se misle li državne i gradske službe nešto poduzeti.
“Koliko znam, takve “majstore” je lako i jednostavno uhvatiti na djelu. Zagrepčani sigurno u većini znaju za tu pojavu, ali je bitno obavijestiti i zaštititi građane koji dolaze u Zagreb, da ignoriraju taksiste na Glavnom kolodvoru, a vjerojatno i na Autobusnom kolodvoru”, ističe.
Vožnju platio trostruko više
Što se tiče vožnje kojom ga je taksist od Glavnog kolodvora odvezao do odredišta, aplikacija Google Maps nudi tri najbrže i najbliže rute. Udaljenost na dvije, preko Vončinine ulice te preko Draškovićeve i Vončinine ista je – 2,8 kilometara, dok je put preko Branimirove ulice neznatno duži – 3,4 kilometra. U sva tri slučaja, čitatelj je vožnju taksijem trebao platiti višestruko manje.
Da ga je taksist vozio do odredišta onom dužom rutom, s obzirom na cijenu koju mu je najavio (7 eura start, 7 eura svaki prijeđeni kilometar) cijena je trebala biti 30,8 eura. A onim dvjema kraćim rutama – 26,6 eura. No, on je vožnju platio gotovo trostruko više. Prema cijeni koju je platio, onih 86 eura, ispada da ga je taksist vozio okolo-naokolo po Zagebu čak 11 kilometra do odredišta udaljenog oko 3 kilometra. Ili mu je naprosto naplatio neki svoj porez na naivnost.
Ova, kao i niz sličnih priča navode na zaključak da neki taksisti (ne svi, naravno) rado “gule” putnike koji nisu iz Zagreba, koji dolaze na zakazane sastanke ili obveze vlakovima koji najčešće kasne, pa sjedaju u prvi taksi nemajući puno izbora kada im ovi za malo vožnje gradom naplate cijenu dostojnu međugradske vožnje, piše N1.
Taksist obvezan istaknuti cjenik
Problem je lako locirati, ali očito ne i riješiti. Maksimalna cijena vožnje taksijem zakonom nije propisana. Vezano uz taj problem, Hrvatska udruga za zaštitu potrošača (HUZP) nedavno se obratila Ministarstvu prometa te zagrebačkom Gradskom uredu za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet.
“Dobili smo odgovor da takvi taksisti ne rade ništa nelegalno, te da maksimalna dopuštena cijena naplate za pružanje taksi usluge zakonom nije propisana”, kazali su u HUZP-u.
Zakonom o prijevozu u cestovnom prometu propisano je da autotaksi prijevoznici samostalno utvrđuju cijenu naplate za pružanje autotaksi usluge, a najviša dopuštena cijena nije propisana. No, svaki je taksist obvezan u svome vozilu vidljivo istaknuti cjenik usluga. Mnogi putnici, međutim, u žurbi ne obraćaju pažnju na te cjenike. Slučaj našeg čitatelja, ako je suditi po njegovim riječima, drugačiji je po tome što mu je taksist najavio cijenu vožnje, a na kraju naplatio znatno više.
Svi sa sličnim iskustvima koji odluče službeno uputiti prigovor, mogu ga adresirati na Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, odnosno njihovoj Upravi za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju ili Sektoru inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta.
Predsjednica Hrvatske udruge za zaštitu potrošača Ana Knežević kažeza N1 da im se građani sa sličnim iskustvima javljaju praktički svakodnevno.
“I Ministarstvo i Grad trebali bi reagirati. Nedopustivo je da se ljude dere k’o sanske koze”, kaže Knežević.
Savjetuje svima koji naručuju taksi telefonom ili ga odabiru na stajalištu da prvo pitaju za cijenu prijevoza.
“Ako vam je cijena previsoka, tražite drugi. Ne morate izabrati prvi taksi na stajalištu, odaberite onaj koji vam je cijenom prihvatljiv. Moraju vam dati informaciju o cijeni, pokazati cjenik i na kraju vožnje izdati račun”, kaže.