Posljednji put kad smo se vidjeli, prije nekoliko tjedana, Antun Masle je i dalje pušio. Bolest je već bila vidno uznapredovala. Idiotski, a opet, prirodno, prigovorio sam mu. A on, onako usput reče: "Što, da ne dobijem rak pluća!?"
Nismo se imali snage nasmijati.
Antun Masle je umro prerano, kao što umiru svi koje volimo. Međutim, Masle je umro a da nije bio ni svjestan koliko je toga ostavio iza sebe. Bio je preskroman čovjek da bi to sam sebi priznao.
A bio je ratni reporter svjetskog formata kakvog hrvatsko novinarstvo nikada nije imalo. Imao je sreće što je u najvažnijim trenucima radio za Globus i Jutarnji list koji su u to doba mogli slati svoje najvažnije reportere na ključne svjetske događaje. Masle je uvijek bio spreman za pokret. Nije se bojao, znao je da će se snaći. ...