– Nagodba je bila, koliko se sjećam, zaključena 12. studenoga 2004. godine i to kod sutkinje Biserke Boljat i mogu reći da je tada to bila stalna sudska praksa da se izbjegnu dugotrajna parničenja, i to posebice pred Općinskim sudom u Šibeniku jer je bilo jako puno građevinskih zemljišta koja su formalno bila u vlasništvu Hrvatskih šuma, a u stvarnosti su ih "zauzele" druge osobe koje su ih držali u posjedu. Takvih je nagodbi bilo tada 60-ak i niti jedna nije rezultirala kasnije kaznenim postupkom, koliko znam – posvjedočio je Ivica Kodžoman, svojedobno pravnik i rukovoditelj Pravnog, kadrovskog i općeg odjela u Hrvatskim šumama, koji se u srijedu pojavio u nastavku suđenja nekadašnjoj sutkinji šibenskog Općinskog suda Maji Šupe, zagrebačko/makarskom poduzetniku Blažu Petroviću i šibenskom odvjetniku Branimiru Zmijanoviću koje USKOK tereti za primanje i davanje mita.
Kodžoman je, naime, bio okrivljen u predmetu koji se pred sutkinjom Šupe vodio protiv njega i Petrovića, kojeg je tada zastupao Zmijanović. Kodžomana je optužnica teretila za zloupotrebu položaja i ovlasti kao zastupnika Hrvatskih šuma u parnici koja se vodila oko 4000 kvadrata zemljišta u Tisnom, a Petrovića kao poticatelja. U parnici se utvrđivalo pravo vlasništva, a s druge strane bio je Petrović, odnosno njegova tvrtka "Gambino", koja je, pak, u rujnu 2004. godine preuzela spor koji je u početku pokrenula tvrtka "Morovnik" d.o.o.
Nagovaranje do nagodbe
USKOK smatra da je Zmijanović sa tadašnjom sutkinjom Šupe dogovorio da će je nagraditi s 15 tisuća eura mita ako Petrovića i Kodžomana oslobodi kaznene odgovornosti. Dogovoreno je bilo da će joj šest tisuća eura isplatiti prije donošenja prvostupanjske presude kao vrstu predujma, a ostatak kad presuda postane pravomoćna.
Petrovića se teretilo da je od ožujka do listopada 2004. godine u više navrata kontaktirao Kodžomana te mu je dostavio procjenu vrijednosti nekretnine koju je izradio vještak za graditeljstvo. Petrović je nagovarao i naposljetku i nagovorio Kodžomana da u sudskoj nagodbi prizna da je njegova firma "Gambino" vlasnik više od 53 tisuće četvornih metara spornog zemljišta, a da će zauzvrat "Gambino" isplatiti određeni iznos Hrvatskim šumama.
Kodžoman je na ročištu u studenom 2004. godine sklopio nagodbu u kojoj je priznao vlasništvo "Gambina" nad zemljom, za što je Petrovićeva firma trebala isplatiti tri milijuna i 292 tisuće kuna. Vijeće kojim je predsjedala sutkinja Šupe oslobodilo je obojicu krivnje, uz ostalo zato što, po presudi, "nije na nedvojben način" dokazano da je Kodžoman zlouporabio svoj položaj, kao niti da ga je Petrović na to poticao.
‘Blaga je bila...‘
Županijski sud u Šibeniku to je i potvrdio ustvrdivši, uz ostalo, da tužiteljstvo nije ničim dokazalo da je Petrović nagovarao Kodžomana i da takva tvrdnja "predstavlja golu spekulaciju za koju nema uporišta u provedenim dokazima...". Nagodba je poslije poništena u sudskom postupku.
– Kad sam sudu predlagao da se obavi uvid u tih 60-ak nagodbi, tužitelj je rekao da se protivi i da su u tijeku izvidi. Bio sam na svakoj raspravi u kaznenom predmetu pred sutkinjom Šupe i nikad nisam čuo da je prije, tijekom ili poslije Petroviću uputila bilo kakvo osobno pitanje ili zahtjev ili da je on ostajao nasamo s njom. Ne, odvjetnik Zmijanović mi nikad nije nagovijestio kakva će biti presuda u tom predmetu, do zadnjeg sam trena, izricanja presude, bio "ni živ ni mrtav". A onih tri milijuna i 292 tisuće kuna su bile procjena sudskog vještaka na koju nitko od stranaka nije imao primjedbe niti je traženo novo vještvo – posvjedočio je Kodžoman.
Nakon njega svjedočio je još i jedan od tadašnjih porotnika u vijeću sutkinje Šupe, Azem Skorić, koji je vrlo iskreno rekao kako su on i kolegica porotnica poslušali stav sutkinje Šupe u tom, ali i drugih sudaca u drugim predmetima jer su vjerovali sucima koji su profesionalci te da njemu Šupe nije nikad nametala svoje mišljenje. Kazao je da je bila "dobra sutkinja, malo blaga...".
Suđenje se nastavlja.