Vrijeme u našem pravosuđu ide potpuno drugačiji tempom od ostatka svijeta – danas je naime završila glavna rasprava u postupku koji traje, koji mjesec više ili manje, 20 godina! Presuda je nakon završnih riječi tužiteljstva i obrane zakazana za idući tjedan, a naglašavamo da nije riječ o nekakvoj parnici oko međe ili razbojstvu vulgaris.
Ne, u pitanju je strašan zločin koji je danima i mjesecima šokirao ne samo splitsku javnost – jednog jutra u travnju 2005. godine, nakon noći popraćene gotovo olujnom burom (ta činjenica se kasnije pokazala jako bitnom, jer svjedoka nije bilo, a ni zvukovi nisu dopirali do ono malo prolaznika-namjernika), na parkiralištu iznad hotela Jadran, kod zaštitarske kućice, pronađena su dva tijela!
Mladići, Nenad Rakijar (19) i Nediljko Kozlica (23) – zaštitar koji je ‘tukao‘ noćnu smjenu i mlađi prijatelj koji mu je došao praviti društvo – brutalno su likvidirani pod ‘kišom‘ metaka. Kako je utvrđeno očevidom, Kozlica je pogođen s osam metaka, Rakija s tri, dok je na mjestu zločina pronađen čak 31 metak, odnosno 16 čahura i 15 zrna. Nikad nisu pronađena oružja s kojima su počinjena ubojstva pa su vještaci mogli samo konstatirati da je većina čahura i streljiva za Škorpion, dok su dva metka i dvije čahure pronađene na parkiralištu namijenjene za Crvenu Zastavu ili Pietro Berettu...
Ovo će se pokazati bitnim, zapravo ključnim, kada je gotovo godinu dana nakon ovog zločina uhićen Savo Pejović (61), bivši kapetan JNA i snajperist HV-a. Pretragom njegova stana, među ostalim streljivima, pronađen je metak koji je imao identičan trag kao i streljiva pronađena tijekom očevida. Dakle, Pejović je imao u posjedu metak koji se u nekom trenutku našao u oružju s kojim je počinjeno ubojstvo. Uskoro je podignuta optužnica te je krenulo prvo, drugo pa evo i treće suđenje Pejoviću.
Slučaj od samog početka nije slutio na lagano rješavanje. Iako je Pejović nakon duljeg vremena uhićen kao jedini osumnjičeni, nikad nije utvrđen nekakav motiv koji bi ga povezao s mladićima (u spisu istina postoji svjedočanstvo njegova sina u kojem se spominje nekakav problem ili svađa, navodno da bi Savi Pejoviću netko – možda upravo mladi zaštitar – branio šetanja psa kod hotela Jadran, no taj iskaz se ne može koristiti uz sudskom postupku), dok je jedan svjedok čak spomenuo potencijalnog drugog sumnjivca... Istina, saslušan je i svjedok kojem se optuženi, bivši profesionalni vojnik, ‘hvalio‘ da mu može pomoći ‘riješiti se‘ nekih osoba, ‘kao što je to on napravio‘, no cijela ta priča ostala je nedefinirana.
Upravo je Škorpion posjedovao optuženi, naglasila je tijekom završnog govora tužiteljica u ovom predmetu Rene Laura, koja smatra da ima dovoljno dokaza da se Pejović osudi za dvostruko ubojstvo počinjeno ‘na radikalan način, hladno i stručno, nemilosrdno i uporno‘. Kao olakotne okolnosti priznala mu je obiteljske prilike te raniju neosuđivanost, a kao otegotne okolnosti nedjela, visok stupanj upornosti te činjenicu da su žrtve bile mlade osobe. Završnom govoru tužiteljice pridružio se odvjetnik Vinko Ljubičić koji zastupa obitelj žrtve, dok je Dragan Mioč, odvjetnik koji od samog početka brani Pejovića, bio vrlo uključen i vokalan u iznošenju završnih misli...
- Nema niti jednog materijalnog ili verbalnog dokaza koji bi upućivao da je moj branjenik počinio ovaj zločin. Dapače, svi dokazi upućuju na zaključak da on nema nikakve veze s ubojstvom dvojice mladića, momaka koje nikad nije niti upoznao. Što dokazuje pronađeni metak, koji odgovara jednoj čahuri? To nije nikakav dokaz! S druge strane, dvoje svjedoka govore kako Savo Pejović te večeri nije napuštao kuću jer bi to znali i čuli, jer su vrata zapinjala! Čak postoji svjedok koji je te večeri prvo čuo zvuke kao od pucnjave, a potom je pored njega protrčao mladić od nekih 30-ak godina koji nije bio Savo Pejović! Taj svjedok je u to vrijeme bio polaznik policijske akademije, ali njega se zanemaruje. Životno je i da su zločin, imajući u vidu broj pronađenih čahura i streljiva za dva oružja, počinila dvojica. Ubijeni mladići, po svemu što smo čuli tijekom suđenja, bili su dobri, pristojni momci, ali Savo Pejović nema veze s njihovom smrću. - zaključio je branitelj optuženog.
Za koji dan tako ćemo doznati i treću presudu u ovom mučnom slučaju. U prva dva postupka Pejović je oba puta dobio 20 godina zatvora, no oba puta su presude ‘pale‘ zbog proceduralnih razloga, bitne povrede kaznenog postupka.