Skoro 15 godina i deset tisuća eura (plus zatezne kamate, koje neće biti male) kasnije, zapovjednik broda Pomorske policije RH dobio je zadovoljštinu na sudu! Istina prvostupanjskom, nepravomoćnom presudom, ali ipak...
A problem s kojim se Solin Poljak suočio nije izuzetak, nepravedno obračunate plaće imali su tih mjeseci i godina i ostali službenici MUP-a koji su imali ‘nezgodna‘ radna mjesta. Dobro, sličnu situaciju već godinama imaju i u splitskoj bolnici, gdje mjesecima na temelju sudskih presuda isplaćuju zaostatke zbog netočno obračunatih prekovremenih radnih sati svojim zaposlenicima. I tu naravno uz kamate, ali i prilične sudske i odvjetničke troškove.
Ti ‘ostali‘ troškovi su i u slučaju policijskog službenika Poljaka na koncu puno viši od samog predmeta spora, odnosno razlike u obračunu njegovih plaća za 2010. godinu. Da, da, sud je danas donio odluku u sporu koji traje gotovo desetljeće i pol...
Iako je stvar prilično jednostavna, ako se ima volje i novaca. Sredstava je u proračunu možda i bilo, a možda i nije tih godina, ali čini se da želje svakako nije bilo, jer je zapovjednik policijskog plovila pokušao prvo s mirnim rješenjem spora, ali do nagodbe nije došlo. Pa je krenulo sudovanje, koje je već jednom završilo – 2013. godine je Općinski sud u Splitu već donio presudu u korist policijskog službenika, u veljači 2014. godine. Ta presuda je postala pravomoćna iduće godine kada je potvrdio splitski Županijski sud, ali avaj, Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, koje zastupa interese RH pred sudom, zatražilo je reviziju predmeta, a reviziju je u listopadu 2016. godine prihvatio Vrhovni sud, ukinuo nižestupanjske presude i vratio slučaj na ponovljeno suđenje.
Pa se od tada predmet ‘meljao‘, evo skoro osam godina do nove nepravomoćne presude, ponovno u korist policijskog službenika. Koji smatra da su ga zakinuli s obračunom plaća tijekom 2010. godine kada je radio kao zapovjednik na službenom plovilu Pomorske policije te je po nekoliko dana odlazio na brod u patrolu, bez mogućnosti silaska s plovila.
Obavljeno je novo financijsko i knjigovodstveno vještačenje obračuna plaća, pokazane su varijanta 1 i varijanta 2, no sud se na koncu priklonio tužitelju, dakle u to vrijeme zapovjedniku policijskog plovila. Nisu mu niti obračunali prekovremene kao slobodne dane! Presudom se utvrdilo da se ne može platiti osam sati dnevno na ime odmora, no ostalih 16 sati se itekako treba obračunati, stav je suda. Sve po metodi ‘tri osmice – osam sati redovan rad, osam sati prekovremeni radi i osam sati odmora.
Tako, recimo, posljednjeg dana patrole kada se plovilo vraćalo u Split, na brodu su službenici proveli 15 sati pa je onda uslijedio iskrcaj i odlazak kućama. No, tih 15 sati nije se smjelo obračunavati kao pet – pet – pet (po pet sati rada, prekovremenog i odmora) kako su to radili u PU splitsko-dalmatinskoj, smatra sutkinja splitskog Općinskog suda. Jer je stav Vrhovnog suda da se osam sati dnevnog odmora računa samo kada je u pitanju 24 sata boravka na brodu. Pa se tako u ovom slučaju treba obračunavati osam sati na redovan rad i sedam sati na prekovremeni rad.
I tako malo-pomalo, primjer po primjer, redovni sat po prekovremeni, i došli smo do malo manje od četiri tisuće eura za koje je Solin Poljak ostao zakinut te 2010. godine. Plus troškovi parnice koji su, zbog troškova vještačenja, prešli šest tisuća eura. Tako sad iz proračuna moraju isplatiti preko deset tisuća eura službeniku Pomorske policije, a zatezne kamate neće biti beznačajne. Gotovo da bi se morao ponovno angažirat vještak za izračunati te dodatne eure. Ali dobro, ovo je tek prvostupanjska presuda, već smo jednu doživjeli prije deset godina...