Teorija je – a i praksa – mladog, obrazovanog, zaposlenog i platežno sposobnog splitskog menadžera da nikad ne bi trebalo kupiti ili izgraditi vikendicu, jer – ne računajući trud i “tramak” oko izgradnje negdje uz obalu ili na otoku – to teško može koštati manje od 200.000 eura, što je novac kojim čovjek svakog ljeta, desetljećima, može sebi i obitelji priuštiti luksuzno putovanje na bilo koju svjetsku destinaciju, nemajući pritom kreditno opterećenje, brigu oko plaćanja poreza i održavanja nekretnine.
Slijedeći takvu logiku, koja očito – impregnirana “zapadnjačkim” utjecajima i životnim običajima koji uključuju puno veću “stambenu mobilnost” stanovništva i puno manju vezanost uz nekretnine nego što je to slučaj u Hrvatskoj – dopire i do...
Slijedeći takvu logiku, koja očito – impregnirana “zapadnjačkim” utjecajima i životnim običajima koji uključuju puno veću “stambenu mobilnost” stanovništva i puno manju vezanost uz nekretnine nego što je to slučaj u Hrvatskoj – dopire i do...