StoryEditor
BiznisZAVRŠNI RAČUN

Biramo između dva loša rješenja: karantena ili puštanje virusa da se slobodno širi. Dogovor na globalnoj razini bit će imperativ u rješavanju krize

Piše Frenki Laušić
16. travnja 2020. - 12:00
Prihodi državnog proračuna u prvih deset dana travnja na trećini su prihoda od prošle godine objavio je ministar Zdravko MarićGoran Mehkek/HANZA MEDIA

Zdravko Marić, ministar financija, izjavio je prošlog petka da su prihodi državnog proračuna u prvih deset dana travnja na trećini prihoda u odnosu na isto razdoblje prošle godine. "Prvih deset dana ovoga mjeseca - prihodna strana, porezni prihodi i od doprinosa - prikupili smo trećinu prošlogodišnjih prihoda", rekao je Marić u Dnevniku HRT-a.

Prethodno je šef državnih financija kazao da će nam zbog pada prihoda državnog proračuna od ožujka do svibnja, te zbog rasta rashoda zbog poduzetih mjera za očuvanje radnih mjesta i pomoći gospodarstvu, u budžetu nedostajati 45 milijardi kuna.

Ministar je najavio da će uskoro izaći s projekcijama o rastu gospodarstva i deficitu državnog proračuna za ovu godinu, uz napomenu da projekcije, pa tako i one svjetskih financijskih institucija, mogu biti samo privremene, jer nitko ne zna koliko će dugo i koliko duboka biti kriza izazvana pandemijom COVID-19.

Svjetska banka, je pak procijenila da će hrvatski BDP u ovoj godini pasti 6,2 posto, deficit proračuna dosegnuti osam posto BDP-a (32 milijarde kuna), a udjel javnog duga u bruto domaćem proizvodu gotovo 84 posto (sa 73 posto u 2019.). To bi značilo da će nas koronavirus, samo u ovoj godini, kada je javni dug u pitanju, vratiti u 2015., kada je javni dug bio na razini od 83,7 posto BDP-a (prethodno je bio na 86,7 posto BDP-a).

I samo taj podatak govori o strahovitom negativnom utjecaju ove krize na proračun, gospodarstvo i javni dug, jer nam je četiri godine trebalo da spustimo javni dug za 10 postotnih bodova u odnosu na BDP, a to će samo u jednoj godini krize biti prebrisano. I to na osnovi predviđanja prema kojem bi se gospodarstvo u drugom dijelu godine trebalo postupno stabilizirati.

Naime, u Svjetskoj banci pretpostavljaju da će pandemijska kriza do sredine godine postupno nestati, što bi moglo dovesti do oporavka u 2021. i 2022. godini, a procjenjuju da bi u 2021. hrvatski BDP mogao porasti za 4,6 posto. No, iako očekuju da će se tada smanjiti fiskalni deficit, s ukidanjem mjera pomoći i ubrzavanjem gospodarskog rasta, tvrde da će bez dodatne proračunske konsolidacije deficit ostati na visokim razinama, odnosno da će deficit budžeta u 2021. biti 6,4 posto.

To je, podsjetimo, optimistički scenarij. Ako i nakon lipnja kriza potraje, te će brojke biti još puno gore. I to ne vrijedi samo za Hrvatsku, nego i za gotovo sve države diljem svijeta. Prihodi će biti manji, rashodi veći, a javni dug otići će u nebo. U jednom trenutku, ako se kriza produži na drugi dio godine, većina država više neće imati pristup financijskom tržištu za financiranje novog i refinanciranje starog duga.

Ako u tih nekoliko mjeseci ne bude globalnog dogovora glede financiranja troškova nastalih zbog pandemije, većina država će se financijski urušiti, uz nepopravljive posljedice. Naravno, u međuvremenu će jačati zahtjevi da se karantenske mjere olabave ili čak ukinu kako bi gospodarstva mogla početi funkcionirati. Problem je u tome, međutim, što dosadašnja iskustva govore da to zdravstveni sustavi najvećeg broja država neće moći podnijeti.

Oko 15 posto zaraženih treba bolničku njegu, a pet posto intenzivnu. Ako se virus bude nesmetano širio, to su ogromni brojevi i zdravstveni sustavi morat će u do sada neviđenoj mjeri (dijelom je to već viđeno u nekim pokrajinama Italije) provoditi trijaže, odnosno donositi odluke koga će se liječiti, a koga će se pustiti da umre.

Postoje, treba reći, i u „mirnodopskim uvjetima“ takve situacije u medicini, pri velikim nesrećama ili u slučaju kada nema novca za nove skupe lijekove. Ali, to je nezanemarivi broj ljudi u odnosu na broj građana koji bi trijažnim odlukama u slučaju ove pandemije bez karantenskih mjera (jači ili slabijih) bio ostavljen bez medicinske njege. Doslovno bi deseci i stotine tisuća ljudi ostalo bez društvene podrške za liječenje svoje bolesti. To bi dovelo do kidanja nepisanog društvenog ugovora u svakom društvu i dio tih ljudi ostavljenih na milost i nemilost virusu vjerojatno bi namjerno širio zarazu.

Kao što je stručnjak za globalno zdravlje Igor Rudan već nekoliko puta kazao, ustvari biramo između dva loša rješenja (karantena ili puštanje virusa da se slobodno širi), a karantenu provodimo uz nadu da ćemo u dogledno vrijeme pronaći lijek ili u dovoljnoj mjeri pripremiti medicinski sustav za kakvu-takvu obranu od pandemije dok ne bude lijeka.

Na žalost, za sada se čini da će prije pronalaska cjepiva ili lijeka nastati "rupa" od najmanje pola godine tijekom koje medicinski sustavi još neće biti dovoljno kapacitirani da se uspješno nose s epidemijom. A državni troškovi će primorati politiku da postupno otvara gospodarstvo. To će biti savršena oluja za daljnje širenje virusa (ako se ne umori i ne napusti nas do tada).

Upravo zato će, ako se tako budu razvijale stvari, dogovor na globalnoj razini biti imperativ u rješavanju ove krize. Ili, kada smo mi u pitanju, barem u okviru Europske unije (ne samo eurozone, jer mi još uvijek nismo dio nje). Inače ćemo svi potonuti u barbarizam i kaos.

#ZAVRŠNI RAČUN#FRENKI LAUŠIĆ#KORONAVIRUS

Izdvojeno

3. svibnja 2020. - 10:01