Ne mogu reći da sam ih napisao stotine. Tu sam tek šaku godina u odnosu na prekaljene kolege, ali mogu kazati da neobičniji intervju do ovoga nisam radio. Lomili se dugo, na poruke i bez glasa. Čovjek bi da se nešto napiše, ali da je on tu najmanje bitan. Skoro nevidljiv. Ne želi, kaže, isticati sebe, svoj lik i djelo. I poruka po poruka, ipak smo se dogovorili. Ajmo napraviti priču, nikakvu osobnu, a još manje patetičnu. Intervju koji to zapravo nije.
A junak toga (neće mu se sigurno svidjeti ovo „junak”) je Stipe Svalina. Službeno je Stjepan, da se ne zaboravi. Tko pomno iščitava hajdučke tekstove s različitih portala, a još više tko se bavi sakupljanjem sličica i tko zna kakvih sve drugih kolekcija, dobro zna o kome je riječ. A onda jamačno zna i o kakvom je...