Neobično za ovo vrijeme, s obzirom na ono što smo navikli proteklih godina, transfer tržište ne divlja ciframa za koje bismo se često upitali jesu li realne? Najskuplja odšteta plaćena ove zime je ona Barcelone za Vitora Roquea od 40 milijuna eura koja je dogovorena još prije njegovog 18. rođendana. Idući najskuplji ove zime je Radu Dragusin kojeg je Tottenham platio 25 milijuna eura. Usporedbe radi, prošle zime je transfer tržištem divljao Chelsea pa je za Enza Fernandeza platio 121 milijun eura, a Mihajla Mudrika 70 milijuna. Tako bi brazilski sirotan Roque te zime ostao tek na petom mjestu jer bi ispred njega bili Anthony Gordon (45.6 milijuna eura u Newcastle) i Cody Gakpo (42 milijuna eura u Liverpool).
Isto bi Roqueu bilo i pretprošle zime jer ispred njega bi bili Dušan Vlahović (83.5 milijuna eura u Juventus), Ferran Torres (55 milijuna eura u Barcelonu), Luis Diaz (47 milijuna eura u Liverpool) te Bruno Guimaraes (42.1 milijun eura u Newcastle). Mogli bi tako u nedogled nabrajati, a u tome bi se jednom trebali zapitati tko je prvi probijao granice milijunskih transfera. Za one mlađe pratitelje nogometa poznato je da je Neymar prvi za kojeg je plaćen iznos od preko 200 milijuna eura, točnije 222, Kylian Mbappé je probio onu od 150, točnije 180, a za obojicu je te iznose istresao PSG.
Stariji će se sjetiti da je Real Madrid 2013. godine probio granicu od 100 milijuna kupovinom Garetha Balea, argentinska ikona Hernan Crespo srušio je onu od 50 milijuna transferom iz Parme u Lazio 2000. godine, a francuski golgeter Jean-Pierre Papin 1992. transferom iz Marseillea u Milan bio je prvi plaćen preko 10 milijuna eura. No, svima je put ka sedmeroznamenkastim i većim transferima otvorio jedan 1979. godine, a bio je to nogometaš bogate karijere čijeg bi se imena vrijedilo sjetiti na sportskom kvizu.
Njegovo ime je Trevor Francis i možda mlađim generacijama ne znači puno, a u svoje vrijeme on je bio Neymar, Mbappé, Bale, Crespo i Papin. Transferima koji su probijali iz desetljeća u desetljeće pa godine u godinu milijunske rekorde kumovala je doduše i rastuća inflacija zbog koje se često pokušava izračunati tko bi bio najskuplji svih vremena. Ipak, prvi koji će ostati upamćen kao nogometaš od milijun je Francis svojim prelaskom iz Birminghama u Nottingham Forest, a u istoj godini će njegov rekord biti dva puta oboren transferima od milijun i više funti.
Prvi milijunaš
Tada 25-godišnjeg Francisa dugo je pratio legendarni Brian Clough kojem je napadač bio tiha patnja. Francis je igrajući za Birmingham postao sa 16 godina najmlađi debitant, rekord koji će kasnije srušiti Jude Bellingham, a u gradu Peaky Blindersa stekao je reputaciju jednog od najboljih prvoligaških napadača. Za njegov transfer trebalo je dobro zaviriti u trezor, jer dotad je najskuplji bio David Mills prelaskom iz Middlesbrougha u West Bromwich za 516.000 funti.
Clough je bio najveća prednost Nottingham Foresta koji je preuzeo kao drugoligaša s dna ljestvice, a bio je poznat po tome da bi ‘od svinjca napravio ozbiljan nogometni klub‘, kako ga je karakterizirao jednom slavni Bill Shankly. Nije mu bio prvi put, ranije je uspjeh napravio s najvećim rivalima Foresta, Derby Countyjem kojeg je doveo do naslova prvaka Engleske i polufinala Kupa prvaka, danas poznatijeg kao Lige prvaka. Kada bi povukli paralelu Clougha s nekim trenerom današnjice on bi bio Jose Mourinho svog doba, zabavljač javnosti i medija oštrog jezika s iznimnim rezultatima. Baš kao i Special One ostao je upamćen i po slavnoj izjavi: "Neću reći da sam najbolji trener, ali sam sigurno u top 1."
Mourinho je bio jedan od posljednjih koji je kao autsajder osvojio naslov europskih klupskih prvaka s Portom. Cloughu je to uspjelo dvaput, i to zaredom, s istim klubom, a za prvi je ključno bilo pojačanje od milijun funti Trevor Francis. Želja napadača je bila borba za titule, a u Engleskoj je uz Liverpool jedini klub za to još bio Forest. Šest puta je tražio odlazak iz Birminghama, a onda je dobio obećanje ako se ne poboljša situacija u klubu da će ga pustiti pa je u veljači 1979. prihvaćena povijesna ponuda Foresta koja je iznosila točno 1,15 milijuna funti.
Kad je napadač došao u klub Clough se potrudio odmah ga ‘spustiti s oblaka‘ zbog srušenog transfer rekorda i za zadatak mu dao mora skuhati čaj za cijelu momčad i osoblje kluba, a na predstavljanju pred novinare je došao s reketima i žurio na squash. Potrudio se i na toj konferenciji za novinare smanjiti visinu povijesnog transfera pa je izjavio da je zapravo iznosio 999.000 funti, iako je puna cijena bila veća od milijun funti. Karizmatični trener, koji se tijekom života borio s alkoholizmom, zapravo nije podnosio zvijezde i to je više puta izjavio, a Francis je u jednom intervjuu opisao kako je njihov odnos tijekom karijere bio kontradikcija i razvio se u pozitivan tek kad su se odmakli od terena.
Isplata transfera
Bez obzira na odnos kakav je Clough imao prema njemu ovaj mu je to vratio nedugo nakon rekordnog transfera. Legenda kaže da je Forest na račun Birminghama posljednju ratu za Francisa uplatio nedugo prije münchenskog finala Kupa prvaka protiv Malmöa u kojem je golom isplatio svaku funtu svog transfera. Zakucao je glavom loptu iza leđa Mollera na ubačaj Johna Robertsona s lijeve strane i stigao ponovno na naslovnice novina.
Donio je Francis prvi od dva europska naslova engleskim autsajderima koji su prekinuli vladavinu Liverpoola u te dvije godine. Osvojili su doduše više europskih nego domaćih naslova, a u drugom finalu Francisa nije bilo zbog ozljede Ahilove tetive. To finale nikad nije oprostio Cloughu jer njegovim golovima Dynamo Dresdenu i Ajaxu su ga i izborili. Uoči finala s Hamburgom, koji je odigrao mitski dvoboj s Hajdukom te godine u četvrtfinalu, Francisa nije nitko ni pitao ništa o ozljedi, a da neće putovati u Madrid doznao je od klupske tajnice preko koje Clough mu poručio da ne želi njegove štake s momčadi.
- Natjeran sam da se osjećam kao autsajder. Što god je Brian Clough napravio, prihvatio si, ali kad se sada osvrnem na to, bilo je tako pogrešno. Bila je to klasična kontradikcija. Bio je velik po pitanju vrijednosti momčadi. Natjerao me da donesem čaj za igrače kad sam tek stigao, a nije na primjer to mogao natjerati Petera Shiltona. Međutim, krajnja kontradikcija dolazi kada me nije pustio ni blizu finala. To nije bilo u redu s njegove strane. Ali jesam li ga ikada kasnije o tome pitao? Naravno da ne – izjavio je u jednom od posljednjih intervjua Francis čiju su karijeru nakon finala 1980. obilježile ozljede.
Efikasniji od Pelea
Kasnije je nosio dresove Manchester Cityja, Sampdorije, Atalante, Glasgow Rangersa, QPR-a te Sheffield Wednesdaya, a u ljeto prije nego je postao član Foresta okušao se u preteči MLS-a. Bila je to NASL, liga koja je financijski privlačila najveće zvijezde tog doba poput Pelea, Franz Beckenbauera, Johana Cruyffa i brojnih drugih. U dva navrata odlazio je Francis na posudbu u Detroit Express za koji je u 33 nastupa zabio 36 golova, dok je Pele u 64 nastupa zabio 37 za New York Cosmos.
Englezi, za čiju je nacionalnu vrstu zabio 12 golova u 52 nastupa, smatraju da nije nikad ispunio puni igrački potencijal koji je imao. Slično su govorili i o njegovoj trenerskoj karijeri u kojoj je sa Sheffield Wednesdayom došao do trećeg mjesta u prvoj ligi 1992. što im je bio najveći uspjeh od 1961., a sljedeće godine izgubio je finala FA Kupa i Liga kupa protiv Arsenala. Uz njih trenirao je još Birmingham i Crystal Palace bez većih uspjeha.
Vječna ljubav
Bol koju nikad nije prebolio bila je ona u posljednjim godinama života bez supruge Helen koja je preminula od karcinoma 2017. godine. U svojoj autobiografiji ‘One in Million‘ opisao je njihove zajedničke trenutke od početka do kraja. Upoznali su se na odmoru na Mallorci 1972. godine kad je imao 18 godina, a s obzirom na to da je izgubio njen telefonski broj znajući samo podatak da je frizerka iz Llanellija odlučio je zvati svaki frizerski salon dok je ne pronađe. Pretpostavljao je da će ih biti četiri ili pet, a bilo ih je više od 30 pa se u Birminghamu primio posla u telefonskoj govornici i krenu zvati redom svaki s istim pitanjem. ‘Oprostite, radi li kod vas Helen?‘ bilo je pitanje koje je postavio 15 puta dok nije otkrio salon u kojem radi, a to je bio i početak njihove veze i trenutka od kojeg su bili nerazdvojni. Uz nju je pratio i finale koje nikad nije zaboravio Cloughu. Zabijao je u četvrtfinalu i polufinalu, a utakmicu protiv HSV-a gledao je u podrumu hotela u Cannesu na televiziji uz Helen.
- Ljudi su joj jako zavidjeli. Način na koji je bila odjevena. Njezin izgled. Supruga prvog nogometaša od milijun funti. Onda su krenula prosjačka pisma iz cijele zemlje tražeći novac. Zatim je bunda koju je nosila privukla pisma ljudi za prava životinja. Onda bi drugi rekli da je trošila mužev novac na odjeću. Bila je mlada, imala je samo 25 godina. Bilo je teško. Ali kako je više ulazila u nogomet, očvrsnula je na to. Dolazila je na skoro svaku utakmicu koju sam igrao. Dobivala je zahtjeve za intervjue iz modnih časopisa i slično, ali uvijek je odbijala. Samo me htjela podržati. Imala je velike obiteljske vrijednosti. Obitelj je uvijek bila na prvom mjestu. Naša dva dječaka je idolizirala, ali postojao je samo jedan broj 1, a to sam bila ja. Pobrinula se da to znam. Život bez nje je jako težak – napisao je u svojoj autobiografiji opisujući njihov odnos, a govorio je o voljenoj i u jednom od posljednjih intervjua za Daily Mail.
- Nisam mislio da ćemo Helen i ja ikada prestati. Bila je moja najbolja prijateljica i bez nje ne bih mogao ništa od ovoga što sam radio. U braku smo bili 43 godine. Znate, svaki dan je težak. Postajem prilično usamljen. Ali pokušavam se prilagoditi. Moram – rekao je u intervjuu danom za 40. obljetnicu rekordnog transfera, četiri godine prije i nego će njegovo srce prestati kucati.
Preminuo je od posljedica srčanog udara prošlog ljeta u svom domu u blizini Marbelle u 69. godini.
Današnjim generacijama koje su navikle na nogomet u kojem se vrte milijarde, kad se igrači prodaju za stotine milijuna i kad tjedno zarađuju milijune možda nije lako percipirati i cijeniti utjecaj Francisovog transfera iz 1979. godine za dvostruko veći iznos od prethodnog rekorda. No, ostaje zapisano da je napadač koji je Forestu donio prvu ligu prvaka bio i prvi nogometaš od milijun funti.
- U to vrijeme nisam shvaćao važnost toga. Srušio sam, doslovno srušio, rekord transfera. Bila je to samo magična brojka od milijun funti - zaključio je za Guardian na 40. godišnjicu transfera 2019. godine.