Vijest je odjeknula poput bombe, raskid suradnje između najboljeg svjetskog tenisača Novaka Đokovića i trenera Gorana Ivaniševića mnoge je iznenadio. Zbog čega je do toga došlo još nije razjašnjeno do kraja. Đoković je kazao da je došlo do zasićenja na profesionalnom planu, ali da je prijateljstvo ostalo.
Prvi put od prekida svoju stranu priče iznosi Goran Ivanišević u intervju za Sportklub.
- Bilo je uzbudljivo, velika je čast, ponos i odgovornost. Turbulentno, ali ne u smislu naše suradnje, nego svega što smo prošli. Zezali smo se uvijek, tamo gdje ja dođem, uvijek neka sra** moraju biti. US Open, pa njegovo rame, nesretna korona... On je institucija, najveći tenisač svih vremena i jedan od najvećih sportaša svih vremena. Ljudi uvijek imaju potrebu nešto pisati, savjetovati, uvijek si pod nekim reflektorima... Kao trener, uvijek sam glavni krivac i ostaje na vjetrometini. Zahvalan sam Novaku do kraja života na prilici, rezultate nitko ne može izbrisati. Sve je crno na bijelo.
Koji su razlozi rastanka?
- Čitao sam puno toga, nitko nije pogodio. Nema ga. Zasićenje. Teških pet godina. Ljudi zaboravljaju koronavirus, to da je bio označen kao svjetski negativac broj 1 zbog ne-cijepljenja. Stalno smo bili u međukoraku, igra, ne igra.Da ne spominjem Australiju. Došlo je do zasićenja, zamor materijala. I auto svako malo ide na tehnički pa ga popraviš. On se umorio od mene, ja od njega. Kad sve zbrojimo napravili smo veliku stvar.
Rastanak se dogodio u Americi?
- Ma nije. Ja sam to osjetio, najiskrenije, još prošle godine. Neću reći na Wimbledonu, no tada me pogodilo i teško mi je palo. Svaka čast Alcarazu, bio je bolji, sve je išlo na jedan-dva poena. No, da se ne vraćamo unazad. Amerika? Nevjerojatno, finale Cincinnatija i US Open, ali tu sam osjetio da je blizu kraj. Na kraju dana, Novak je rekao jednu dobru stvar: "Nema pravog, nema krivog trenutka". Samo trenutka kad se to desi i donese odluka. Pričali smo, možda smo trebali napraviti prošle godine. Ja sam nakon US Opena imao operaciju koljena, nisam bio ‘in‘ šest-sedam tjedana. Bio je lagani zamor materijala u meni i njemu. Ljudi govore kao da smo imali najturbulentniji odnos, ali to nije istina. Novak je takav bio sa svima. Iskreno, njegova komunikacija na terenu je uvijek bila dozvoljena. Sve je dozvoljeno tada.
Bilo je dosta pitanja vezanih uz Novakove ispade, vikanja i gestikulacije prema svom boxu?
- Pola toga nisam čuo, stadionu su veliki. On nikad nije dolazio do nas, derao se s dvadesetak metara. Primjer, izgubio je servis u meču u kojem je dobro servirao. Viče: "Što mi je sa servisom". Ne mogu ja njemu vikati: "Ništa, problem je s forhendom." I dok bih ja to trebao vikati, problem je s reternom.
- Prošle godine u Adelaideu, finale s Kordom, pita on nas što da radi- Ja govorim, govori Čarli (Carlos Gómez-Herrera) i u jednom trenutku bio mu je i brat Marko tamo i on pita "Mare, što da radim?" i Marko ga gleda tri sekunde i kaže "Pronađi unutarnji mir u sebi". On se okreće... Prođe pet minuta, on potpuno preokrene tijek meča i pobijedi - rekao je Goran na Sportklubu.
Kako je izgledao rastanak?
- Nikad neću reći što smo pričali, ali drago mi je što sam išao u Ameriku. Izgubio je polufinale Australian Opena i pričalo se o tragediji. Pa nije izgubio u prvom kolu, nije to bila tragedija, a on nije bio svoj u tom meču. A protiv Jannika Sinnera moraš biti sto posto. Bolji je od mnogih i kad igra na jednoj nozi, ali protiv Sinnera, Alcaraza i takvih, moraš se pojaviti. Ako se pojavi Novak A, dobro je. Ako se pojavi Novak B, onda si u problemu.
Da se vratim na Ameriku. Drago mi je da smo pričali nakon poraza od Nardija. Htio sam nakon Australije, ali je išao na skijanje. Prošlo je mjesec dana i eto Amerike. Bilo je opušteno ondje. Tko ga može kriviti? Osvojio je sve na svijetu. Nije se lako motivirati. Lako za Grand Slamove, ali za druge turnire... Treba snage, motiva, želje, volje. A on bi htio i obitelj. Kad smo sjeli dan nakon poraza, drago mi je da smo to napravili. Nakon tih pet godina koje smo prošli, to je jedini ispravni način. Preko poruka to ne bi bilo u redu.
- Bilo mi je važno reći mu neki stvari. Kako se ja osjećam, kako se on osjeća. Puno smo prošli zajedno. Kad se ugase kamere, kad je on Novak Đoković, a to nije lako jer svi nešto žele i traže, on je dobar čovjek. To je najvažnije. Bio sam spreman poginuti za njega, ako treba. Nije bilo lako biti njegov trener. Gledali su nas kao negativce. Bilo je bezobraznih.
Emocije na rastanku?
Mi smo prijatelji i uvijek ćemo to biti. Zahvalan sam mu na povjerenju koje mi je ukazao, na šansi da radim s Vajdom. To su ljudi koji će mi ostati u srcu, oni su mi prijatelji, skoro obitelj. Razgovor je bio emotivan. Došli smo do toga da je rastanak najbolja solucija. On je prvi na svijetu, morat će se samo malo trgnuti i opet će biti pravi.
Kakav mu profil trenera sada treba?
- Ne znam koliko će još igrati, ali Nenad Zimonjić je odličan izbor. Ne treba Novaku trener. Balkanca može voditi samo trener s ovih prostora. Čuo sam se sa Zikijem, pričali smo. Mislim da je trenutačno on perfektan izbor. Neće Novak naučiti sad nešto novo, on sve zna. Ali možda pristup bude drugačiji, možda on to osvježi - ispričao je Ivanićević u intervju na Sportklubu.
Kako ste se Vi promijenili u toj suradnji?
Malo jesam, ali ja sam takav. Pričali smo o tome, rekao sam mu da zna tko sam i što od mene može dobiti. Uvijek se vraćamo na pitanje kad je pravi trenutak za raskid suradnje. Pravi je trenutak onda kad se to dogodi. Dobio sam veliko iskustvo, sad bilo koga mogu trenirati. Nije lako trenirati Novaka, zahtjevno je, ali kad vidiš rezultate onda osjetiš ponos. I puno toga naučiš.
Koji su bili najteži trenuci zajedničke suradnje?
- Naših pet godina se ni sa čime ne može usporediti. Imao sam i sreće i nesreće. Odmah je krenulo ono s ramenom, onda se zaključao svijet, Australian Open, Amerika... Onda US Open 2020. i Wimbledon 2023., to su najbolniji trenuci. Dogodila se ona nesreća kad je pogodio onu ženu. Šok. Ona se prepala. Srećom ništa nije bilo, ali je tražila pomoć i to je bila automatska diskvalifikacija. Odmah sam znao da idemo kući.
Neki su sumnjali u uspješnost suradnje
. Sumnjali su u mene. Iznenadili su me i neki kolege i neki koje sam cijenio, predviđali su potop. No, kad si trener nekom tako velikom, svatko ima pravo reći o tebi što misli. Mogao bih ja i neku diplomu iz psihologije dobiti. Prošle godine vidjelo se u Australiji da mu je pao kamen sa srca. Kad gledaš njegov tenis, uvjerljivo najbolji je igrao prošle godine u Australilji. Nije trenirao na dane u kojima nije igrao, zagrijavanja su bila kakvo koje. Najbolje se osjećao u finalu, a tada je najgore igrao.
- Njegov mozak je mozak genijalca i on drugačije procesuira stvari. On vidi na jedan, ja na drugi način. On očekuje da ja kažem nešto, ja kažem ili ne kažem. I onda čekamo kako će reagirati. Uvijek smo imali normalan odnos. Puno mi je pomoglo što pričamo isti jezik. Svi pričaju o turbulentnoj vezi, a mi smo se zezali i uživali na terenu. On je htio sve najbolje, a ja sve najbolje za njega.
Kakvi su odnosi s najvećim konkurentima?
Recimo Kyrgiosa ljudi vole. Nikad nam nije bilo jasno što on ima protiv Novaka, uvijek neki komentar. I onda ga je branio u Australiji. Od svih je baš on prvi stao na njegovu stranu. To je Kyrgios, kad najmanje očekuješ. Meni je uvijek bio drag. Novak, Roger Federer i Rafa Nadal su obilježili tenis. Postoje dva teniska rekorda koja se neće srušiti. Rafinih 14 Roland Garroseva i broj tjedana u kojima je Novak broj 1. Glupo je zamjerati Rafi išta, oni su imali nešto posebno. Treba poštivati njihovo rivalstvo. Nisu oni super prijatelji, ali jedan drugog poštuju i puno su jedan drugom pomogli da budu bolje igrači - kazao je Goran na Sportklubu.
Što je najteže kad si Novak Đoković?
- Ime i prezime. Svi misle da ti imaju pravo nešto reći. Koliko god to meni išlo na neku stvar, on je imao živaca i strpljenja. Nevjerojatno je koliko je donirao, koliko je pomogao ljudima, on je drugačiji. Ima puno ljudi, netko ga voli, netko ne, netko ga obožava. Puno je napravio za tenis, za ljude. Da mu je lako, nije mu lako.
Zašto mislite da je ljudima teško reći da je on najveći svih vremena?
- Nitko me ne može razuvjeriti da to ima veze s time odakle dolazi. Da je Englez, sagradili bi mu palaču pored Buckinghamske palače. Za mene je najveći po brojkama i bez njih. Po tenisu.
Najljepši trenutak?
- Svi uspjesi. Ja znam kako se teško do njih dolazi. Znam kad bih došao doma, trebali su mi dva tjedna da dođem k sebi. Prošli smo put koji je bio drugačiji u odnosu na sve koje sam imao. Trenirat ću ja opet, ali ovo se više neće dogoditi. Trenirao sam najvećeg i osvojio sve. Htio bih nekog mlađeg, nekoga tko dolazi. Dino Prižmić? A moguće.
