StoryEditor
Rukometpogled u budućnost

Vrhunski rukomet ne dopušta san na lovorikama i uživanje u srebru, valja izboriti Olimpijske igre u Tokiju, a rivali su strašni

Piše Vedran Babić
28. siječnja 2020. - 07:19
 Damjan Tadić/HANZA MEDIA

Pjesma će stati, slavlje se utišati, igrači će se vratiti u svakodnevice s klubovima, a neće proći dugo i hrvatska će se rukometna reprezentacija naći pred novim izazovima.

Na “stolu” je ulaznica za Olimpijske igre u Tokiju koju ćemo morati osvojiti u travnju na turniru u Parizu.

Euro u Austriji, Švedskoj i Norveškoj odrađen je bolje od očekivanja. Hrvatska je pokazala zavidnu borbenost i srce na putu do prvog finala nakon deset godina, ujedinila je naciju i bilo bi ružno sada ostati bez nastupa u Tokiju. A čeka nas teška skupina.

Idemo u Pariz na noge domaćinu Francuskoj što je odmah loša vijest. Francuzi će biti maksimalno motivirani ne samo zato što igraju pred svojim ljudima, već i zato što se žele iskupiti za ispadanje s Eura već u prvom krugu.

Tu su onda i Portugalci koji su izrasli u ozbiljnu reprezentaciju. Na Euru su porazili baš Francusku, Švedsku razbili deset razlike, a pobijedili su i Mađarsku. Završili su šesti, čime su postali najugodnije iznenađenje prvenstva.

Tunižani su doprvaci Afrike. Nije sporno da smo jači od njih, ali to je nezgodna reprezentacija atipičnog stila s kojom se rijetko susrećemo, pa će i protiv njih trebati biti na oprezu. Prva dva iz skupine idu u Tokio.

Fale vanjski  šuteri

Dakle, euforiju iz Graza, Beča i Stockholma trebat će brzo zaboraviti jer sredina travnja (17. - 19.4.) kad se turnir održava stići će začas. Proći će još više od dva mjeseca s mnoštvom klupskih utakmica, skupit će se još više umora. No kako nama, tako i drugima. 

S druge strane, dobra je vijest što bismo u Parizu trebali imati širi kadar nego na Euru, ali je dugoročno ključno pronaći vanjski šut. Na ovom smo Euru izvukli maksimum s obzirom na to da ga izuzev Luke Stepančića nismo imali. Privilegirani smo što imamo trojicu srednjih vanjskih svjetske klase (Duvnjak, Karačić, Cindrić), no moramo imati opciju više u vidu jakih šutera. Stepančić, koji je tek povremeno ulazio u seriju, ne može sam.

Stepančić je bio naš jedini desni bek budući da je zbog ozljede otpao talentirani Ivan Martinović, MVP lanjskog SP-a za juniore. Na istoj smo poziciji ostali i bez Luke Šebetića, dok je Josip Vekić bio prekobrojan. 

Na lijevom beku Marko Mamić je ostao nedorečen u napadu, možda i zato što se dosta trošio u obrani, a Josip Šarac nije dobio previše minuta. Nismo zaboravili da na toj poziciji imamo i Jaganjca, Sliškovića, Mandalinića... U svakom slučaju, nužno je da se netko s vanjskih pozicija nametne.

Zacjeljuju krila

Što se ostalih tiče, ozljeda je za ovaj turnir spriječila i Frana Miletu (desno krilo), Lovru Mihića (lijevo krilo), a nije bilo ni Manuela Štrleka... Naravno, neće svi oni moći igrati, ali je važno da izbornik Lino Červar dobije širi izbor i više mogućnosti. Želimo mu slatke brige i da svoju priču s reprezentacijom zaključi kako je i planirao – u Tokiju, a ne u Parizu.

Izdvojeno

13. srpanj 2020 15:42