StoryEditorOCM
RukometKOMENTAR

Onaj osjećaj ‘imali smo ih‘... Evo zbog čega smo pali protiv Francuza i kakva nam je dalje sudbina

Piše Marko Bilić
18. siječnja 2024. - 22:30

Hrvatska je još jednom poražena od Francuske u "rukometnom klasiku", ali nije razočarala. Dapače. Nova reprezentacija, pomlađena, pokazala je zube Francuzima, ujedno i svima da će imati što reći u godinama koje dolaze. Materijal je tu, u dobrim je rukama, sad samo treba dati završnu glazuru. Primjerice, na Olimpijskim igrama u Parizu ovoga ljeta. Naravno, vjerujem da ćemo se tamo plasirati.

Nismo mi ni u Njemačkoj rekli zadnju riječ, tu smo, još smo u igri, ali, bit će jako teško. Nije lako dobiti tri u nizu, pogotovo ne Nijemce, domaćine u Kolnu, bude li ta zadnja odlučivala o polufinalu.

No, o tom potom. Mislim da ovo prvenstvo nije ni bilo naša glavna meta, ono najvažnije je odrađeno: posložena je nova reprezentacija, s puno novih mladića. Za budućnost. Slično je Lino Červar napravio 2003. godine...

Što se ovog poraza tiče, napisao sam u live prijenosu da smo pali "muški". I jesmo. Većinu utakmice kaskali smo za Francuzima, uglavnom od jednog do tri gola razlike, bilo je i četiri, pa stizali, par puta izjednačili, ali u konačnici nismo uspjeli.

Zbog čega smo onda tužni? Osim što moraš biti tužan kad izgubiš. Zato što je u zraku onaj "osjećaj" - da smo ih imali. Nisu nas Francuzi nadigrali, dapače. Bio je to susret ravnopravnih protivnika.

Ono što iznenađuje jest puno golova, neuobičajeno puno za "klasik" nas i Francuza na koji smo navikli kroz prošlost. Uvijek smo im teško zabijali. A ovdje 32 gola, u prvome poluvremenu čak 18, koliko cijelu utakmicu četvrtfinala (18:21) na Svjetskom prvenstvu 2007. godine, isto u Njemačkoj. Tamo smo igrali najljepši rukomet, gazili sve od reda. Dok nismo naletjeli na armirani beton Francuza. I to pokazuje da opet imamo snagu, kvalitetu, širinu, da imamo momčad.

image

Bilo kuda Hajduk svuda

Ante Čizmić/Cropix

Zanimljivo, desetorica Hrvata i čak 12 Francuza upisalo se u strijelce. To je moderni rukomet, ne možeš se više oslanjati na njih nekoliko glavnih, a da drugi samo deru u obrani. Danas je tempo takav da si izgorio ako nemaš širinu. Svi igraju sve.

A Hrvatska ima širinu. Svaku utakmicu iskoče nove face, većini naše javnosti nepoznate. Na ovoj utakmici dobili smo vratara Kuzmanovića i beka Maraša. Nisu oni jedini, ali su iskočili u datom trenutku. I Srna isto, no, ova dvojica su iz trećeg plana ubačena u vatru u trenutku kad smo bili u banani pred kraj prvog poluvremena, na minus tri.

Bravo i za izbornika Perkovca na reakciji, na povjerenju svakom igraču. Kuzmanović je startao kao treći vratar, imao je zdravstvenih problema, Maraš bio prekobrojan među ljevacima na desnom vanjskom, iza Martinovića i Klarice.

Vratarski par za deset godina

Maraš je, čim je ušao, zabio tri vezana gola, junačka, dok je Kuzmanović briljirao do kraja. Obranio je Francuzima 13 lopti od 31 (42 posto), puno zicera, držao nas na životu. Kombinirano, on i Mandić imali su 15 obrana, francuski par vratara tek osam. A toga odavno nije bilo.

Dobili smo, napisao sam to u najavi prvenstva, vratarski par za sljedećih deset godina. Da ne lutamo više.

Dobili smo i hrpu ljevaka, kao nikada do sada. Martinović prvi povukao, Klarica nastavio, Maraš se priključio. Jedan Luka Stepančić je prekobrojan. To sve govori. Desno uz njih na krilu Šoštarić i Glavaš, mirni smo.

U cijelom prijenosu utakmice hvalio sam tu desnu stranu našeg napada (Klarica 4/6, Maraš 4/6, Šoštarić 3/4), ali definitivno moram pohvaliti i lijevu stranu, s fenomenalnim učinkom. Srna je gađao 6/7, Jelinić 4/4, dva Metkovca gotovo bez pogreške.

image
Ante Čizmić/Cropix

I općenito, statistika utakmice je lagano na našoj strani. Više obrana vratara, bolji šut, sve ostalo podjednako. Gdje smo onda pogriješili?

U detaljima. Ključne su bile dvije tehničke pogreške Cindrića kod 26:27 u trenucima kada smo imali igrača više i primili dva gola na prazna vrata (26:29), općenito igrača više nismo dobro igrali. Pa jedno Glavaševo bacanje lopte u aut, promašeni sedmerac Šoštarića, njegov jedini promašaj na prvenstvu... Meni naš najdraži igrač Tin Lučin šutirao je 0/5, jedini izvan ritma danas.

I sam Perkovac je odmah iza utakmice konstatirao da smo sami krivi za poraz zbog tih nekoliko pogrešaka, naravno, ponosan je na svoju momčad kako je odigrala cijelu utakmicu.

Izgubili smo utakmicu i bodove, dobili spoznaju da možemo. Da nas čekaju lijepe rukometne godine, ova nova reprezentacija baš vrijedi. Tako nam Lučina, Srne, Martinovića, Klarice, Maraša, Šipića, Načinovića, naravno, Mandića i Kuzmanovića, i drugih.

KOLN – Utakmica 1. kola drugog kruga Europskog prvenstva rukometaša: Hrvatska – Francuska 32:34 (18:18).

HRVATSKA: Mandić, Ivić, Kuzmanović, Jelinić (4), Mihić, Šoštarić (3), Glavaš (1), Načinović (1), Šipić, Kušan (3), Lučin, Srna (6), Mamić, Cindrić (2), Karačić (4), Klarica (4), Maraš (4).

FRANCUSKA: Bellahcene, Bolzinger, Desbonnet, Lenne (3), Remili (3), Prandi (1), Richardson, Mem (6), Tournat (4), N. Karabatić (5), Mahe (2), N‘guessan, L. Karabatić (1), Fabregas (3), Descat (3), Porte (1), Kounkoud, Nahi (2), Konan.

image
Ante Čizmić/Cropix
image

Srna i Karabatić

Ante Čizmić/Cropix

 

 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
07. studeni 2024 11:38