Dugo sam razmišljao što ću vam napisati jer dvadeset godina uz Juga, prvo kao igrač, zatim kao pomoćni trener i zadnjih pet godina kao prvi trener u sjećanja donose pomiješane emocije, ponos u srcu i suzu u očima.
Moj prvi susret s Dubrovnikom, Jugom, Upravom i navijačima i ono što smo ostvarili zauvijek će mi ostati urezano u sjećanje, koje mi nitko ne može oduzeti svakojakim natpisima koji se u posljednje vrijeme pojavljuju u javnim glasilima. Imam moralnu potrebu objasniti vam razlog odlaska koji mi je nametnut od najužeg dijela Uprave, svi znamo od koga. Vjerujem da ćete se složiti da klub tradicije, gosparstva i ponosa najtrofejnijem treneru u svojoj povijesti nije smio dopustiti da mu se na pločniku kafića obznani kako je nepoželjan.
... |