Desetog dana mjeseca rujna oko 22 sata po hrvatskom vremenu umrla je hrvatska košarka. Nije najnoviji, ruku na srce očekivani, poraz od Rusije bio taj koji ju je ubio. Hrvatska košarka umire već dugo. Dvadeset godina najmanje. Šved i njegovo veselo društvo isključili su aparate, a tri dana kasnije došlo je vrijeme za osvrt.
Dugo smo imali pacijenta za čiji smo se život borili dajući mu razne terapije. Pokušali smo s lijekovima iz bivše nam države organizirajući reinkarnaciju jugoslavenske lige, uvozili smo i američke medikamente u vidu razigravača u reprezentaciji, ali pravi lijek nije nađen. Lako je sada biti doktor i konstatirati smrt. To može svatko. Probajmo u jedan tekst sažeti povijest bolesti i kako oživiti hrvatsku košarku.
Nedjeljni poraz je najbolji poraz...