Branko Macura, centar slavne generacije "žutih" sedamdesetih biranim riječima se sjeća Rate Tvrdića:
- Bio je već za života legenda, bio mi je osam godina kapetan...
Nismo odoljeli, a da ga ne prekinemo, upitamo, kako su vas to, Macko, pustili olako u Šibenku, nije Rato intervenirao?
- Ja sam pitao, gotovo molio da idem, pustite me da nešto zaradim sa 29 godina...
Znači da je više novca bilo u Šibenci?! Bili su bogatiji u bujanju iz druge u prvu ligu, nego u ligaškom starosjediocu Jugoplastici, točnije "drugoplastici"...
- Jedva su me pustili, jer su tu bili Žele (Jerkov, op. a.), Duje (Krstulović, op.a.), pa dva mlada asa Željko Poljak i Mladen Bratić. Šibenka me zove, ja vam ne trebam, kažem ja, pitao sam i oni su me na kraju pustili, popustili pod mojim pritiskom. Kasnije su, istina, zažalili, jer niti dva mjeseca nakon mog odlaska u Šibenik ispalo je da Žele i Duje moraju u vojsku...
Ajme i kuku, JNA. A Jugoplastika ispala iz lige. Ipak, vratili ste se na Gripe...
- Pet godina sam bio u Šibenki i vratio sam se u stručnu komisiju Jugoplastike. Ekipirali su se stariji igrači da nam klub opet uzleti. Radili smo dobro, puno, uslijedile su godine prosperiteta "žutih" i bili smo tu svi skupa, a meni je bila posebna čast da budem u toj stručnoj komisiji gdje je Rato, možete i mislit, bio je važan faktor. Da, bio sam i predsjednik te komisije neko vrijeme, ali to ne trebate isticati, radili smo kao jedan, zajednički, uz poseban naglasak na Ratu. On je bio poseban. A ja sam bio predsjednik i zbog toga jer sam, s obzirom na svoj redoviti posao, imao dovoljno vremena - skromno će Macura.
I još jedan pogled Macka na preminulog srednjeg brata Tvrdića:
- Ma, uhvatit će me tuga kad ugledam onu slavnu sliku sad u dvorani na Gripama, na zidu je, njih trojica u žutom dresu ispred dvorane. Onom posebnom, američkom žutom dresu, u ta doba jedinstvenom u našim dvoranama. Skansi, Šolman i Rato. Sad ode i Rato, sva trojica su nam otišli, slika koja budi uspomene i para srce.
I još:
- Ma samo da napomenem, a to su sigurno rekli i svi ostali, Rato je bio vrhunski vođa i sjajan šuter. Pun duha i uvijek spreman za razonodu. Uvijek, ako nije bila u pitanju ozbiljnost posla - pričao nam je Branko Macura.