Bio je to baš poseban događaj, nešto što bi graničilo kao da sad Hajduk – postane prvak. Toliko je to bilo čudo neviđeno!
Možda smo pretjerali, ali Hajduk je već ponio primjerice maskirni, crni, dres boje lavande, pa zlatni i na kraju zeleno-tirkizni dres kao treću garnituru i to (više) nije čudo, ali da postane prvak, e to bi baš bilo ugodno iznenađenje za pristalice "bijelih". Čudo jedno kako mu to nije uspjelo lanjske ili pak ove godine, ne znaš koje je sezone bio bliže, sad ili lani, pa opet ništa, čekaj tovare dok trava naraste.
E, ali ovo o čemu vam sada pričamo, bilo je baš čudo.
Hajduk, naime, onda kao ni danas, nije imao para. Valjda je to tradicionalno, da se samo sjetimo doba kad se užgala klupska baraka/dom na Starom placu ne bi li se iskamčilo novac od osiguravajućih društava iz Zagreba, Beograda i Ljubljane.
Uvijek fali novca i trebalo se dovijati na razne načine, a bijeli dres, neokaljan još reklamama, bio je podatno mjesto da se proda i time se barem nešto "crkavice" priskrbi klubu...