Napokon jedna utakmica koja se mogla gledati u miru, riješena već u prvom poluvremenu i da se ne tresemo do kraja. No, u drugom poluvremenu je opet bilo opuštanja, to se ne bi smjelo događati. Igrači koji uđu s klupe moraju dati više, ako uđeš pet minuta, onda pogini u tih pet minuta. Gorica je bila loša, u domaćim redovima nije bilo agresivnosti, stajali su daleko od igrača. Mislim da je njima sve krenulo nizbrdo nakon što su na početku ove polusezone izgubili od Rijeke kad su vodili s 2:0, to ih je srušilo. To je tako kod manjih momčadi, jedna pobjeda ih digne, a malo peha spusti.
Šarlija je imao problema s ozljedom i logično je da je, kod 0:3, izašao na poluvremenu, pogotovo na tako lošem terenu. Dobro je što je Livaja zabio gol, imao je i dobrih dodavanja, ali nije to još pravi Marko, nije onaj koji je dvije godine nosio Hajduka. Ne sluša ga balun, vjerojatno je problem i u ozljedi koja još nije gotova. On je taj koji treba donijeti titulu Hajduku. Ne znam jesu li općenito Hajdukovi igrači svjesni da imaju povijesnu priliku osvojiti titulu.
Sljedeće subote treba pobijediti Lokomotivu na Poljudu, a onda slijede dva tjedna pauze, nakon kojih slijedi težak raspored i tu će se sve lomiti. Igrači se trebaju na dva mjeseca odvojiti od svega, ako treba i spavati na stadionu, maksimalno se svi zajedno posvetiti tome da igraju što bolje i postignu ono što svi očekujemo od njih. Pustimo priče o pritisku, nije lako igrati u Hajduku, taj dres je težak, ali ako ne podnosiš pritisak, onda nisi igrač za Hajduk, onda otiđi pa igraj za Goricu. Znači, prvo pobijediti Lokomotivu, a onda se u dva tjedna pauze dobro spremiti za nastavak i derbije s Dinamom i Rijekom.
Kad se pogleda tablica, Hajduku fali bod iz onog derbija s Rijekom na Poljudu. Da „bijeli“ tu nisu izgubili, bili bi prvi, situacija bi bila drugačija. No, još su tu, a nadam se da će i Perišić zaigrati u ključnoj fazi sezone, nakon reprezentativne stanke.
