Trener Hajduka Mislav Karoglan sam je sebi stavio imperativ što biste mu ga zacijelo i vi dali i stavili mu breme na leđa: a to je da do reprezentativne pauze treba osvojiti svih devet bodova. Što bi se reklo gramatički, po kondicionalu, Karoglan to hoće, kani i namjerava. Po tri boda protiv Istre 1961 u Poljudu, pa u gostima kod Gorice i onda opet u Poljudu protiv Lokomotive. Malo se zaletio mladi Mislav, ide srcem, što je u redu, a nije se sjetio kako bi mudri Ivan Katalinić, u trenutku prozvan Ivan Grozni (jer je u seriji pobjeđivao tadašnju Croatiju) kazivao:
- Polako. Svi će gubit puno bodova... - procijedio bi kroz brkove.
Gledali bismo Katalinića u čudu, ali to je istina. Hajduk je postao prvak 1994., evo prije 30 proljeća usprkos tome što ga je Croatia pregazila u Maksimiru sa 4:0, ali je ta ista Ćirina Croatia tada gubila preko puta Maksimira u Dubravi, u Klaki sa 0:1, te u Maksimiru primjerice i od Belišća (1:2).
Puno je do kraja prvenstva i bodovi će se i dalje gubiti, a shvaćamo želju Karoglana da sad s devet bodova iz tri utakmice nadoknadi ono što se prosipalo u zadnje vrijeme. Vi, koji ste spremni kuditi i kritizirati kako Hajduk nije dobar, samo bismo vas vratili 366 (jer ovo je prestupna godina) dana unatrag. U ovaj isti tjedan prelaska veljače u ožujak, ali 2023. godine. Na stranu što je tada bilo važno da debitira Luka Vušković, pa da sa 16 godina postane najmlađi igrač (usput, kad vam je u zadnje vrijeme mlađi Vušković uopće pao na pamet?!), nego je Hajduk izgubio od Dinama u Maksimiru čak sa 0:4 i onda u Poljudu od Lokomotive sa - 3:4.
Moraju bolje
Hej, pa osam golova su primili u dvije utakmice!
Ne branimo mi Karoglanu da srčano najavljuje velike stvari, dapače, ali istodobno moramo naglasiti kako je kazao i to da od četvorice najvažnijih igrača očekuje uskoro veći doprinos. Odnosno, da postoji unutarnja rezerva da Hajduk postane bolji kroz učinak svog „kvarteta velikana”.
Njihov dosad manjkav učinak, spletom okolnosti ujedno je i razlog zašto se Hajduk muči i ne prikazuje nam, ne toči nam šampanj-nogomet. Bude to i neka splačina od napitka, kiseliš od igre, a ne slatki pjenušac, no bitno je da na kraju Hajduk ne ostaje žedan bodova.
Evo četvorice dužnika:
1. Marko Livaja – ima veliko opravdanje da nije spreman, odnosno ozljedu gležnja vuče rekli bismo još od Umaga kad smo ga na pripremama uslikali s velikim oblogom na nozi taman kad se pozdravljao s predsjednikom Lukšom Jakobušićem na terenima kampa „Stella maris”. Livaja nema prštav učinak kao prije godinu-dvije, međutim činjenica je da se muči, a da želi „pod mus” igrati, što je vrlo pohvalno. Međutim, izvedba malo pati. Najbolje bi bilo da se odmori, predahne i izliječi, ali vjerojatno će se čekati tek reprezentativna pauza kad će bivši reprezentativac imati konačno dovoljno vremena za oporavak. Pa da se vrati na staze starog učinka po golovima i asistencijama. Uz digresiju, da ne bi Uremovićeve pete i cijele ove strke oko VAR-a, Livaja bi bio strijelac za pobjedu u Varaždinu i ponovno heroj Hajduka, grada Splita i Dalmacije. I šire među svima koji vole bijelu boju.
2. Josip Brekalo – zadovoljni smo kako je krenuo u sezonu, ali trener od njega traži olimpijski postulat citius, altius, fortius, brže, više, jače. Jer, vidi Karoglan kako to on sve na treningu izvodi i umije s loptom, pa smatra da može i na utakmicama još puno bolje. Smeta (nam) što Brekalo svaki, ali baš svaki put kad krene po lijevom krilu nastavi svoj put ulaskom u sredinu. Ajde, bar jednom probaj proći do kraja, do korner-linije, pa zavrni povratnu! Sklonost da ulazi unutra često jest blagodat, ali ne smije baš igrati jednostrano. Lako ga se (pro)čita. Kad Brekalo do kraja saživi s momčadi, to će biti (još) jači Hajduk.
To će biti to
3. Rokas Pukštas – od početka priprema tvrdimo da nije formi, a nažalost se to i evidentira iz utakmice u utakmicu. Nije ga bez razloga Karoglan sad posjeo na klupu, pa da predahne u kupu. Rokas je pred transferom karijere, ne bi nas čudilo da i to na svoj način utječe da nije do kraja smiren i da je ponešto ishitren, brzoplet u reakcijama. Nije toliko dobar kao lani kad je bljesnuo i postao drugi čovjek Hajdukove igre, uz Livaju prvoga, dakako.
4. Laszlo Kleinheisler – od Mađara očekujemo da bude čarobnjak na terenu, da zapleše „čardaš” što ima u svojim nogama i u kopačkama od baršuna, a trener bi pak volio da mu većim lancunom (plahtom, čaršavom, gunjem op. a.) pokriva teren. Umjesto što lako ispada iz igre, čim momčad izgubi balun. U tijeku je preoblikovanje Lacike iz „desetke” ili lijevog krila kako ga je zamislio Mr. Football Nikoličius, u „šesticu”. Ili tako nekako. Ujedno, bljeskovi, što bi rekli svjetioničari „svjetlomrcanje” Mađara, od tek povremenih bliceva trebali bi postati pravi snop reflektora. Da to bude Kleinheisler kakav je igrao u Osijeku, umjesto Laszla što je sjedio na klupi Panathinaikosa.
Kad sva četvorica uskoro dosegnu pravu razinu, e to će biti - pravi Hajduk!
