Dragutin Ćelić je bio kadar stavit u džep Marka Mlinarića, a sad se u Hajduku traži tko će omeđiti i skučiti razorno djelovanje Martina Baturine, novovalnog Mlinke iliti Luke Modrića čak.
Bau-bau Baturina opet je na putu "bijelih", pa zazivamo Ćelića da nam pomogne kako bi on to radio u svoje doba osamdesetih.
- Prvi je za tom taktikom posezao trener Pero Nadoveza, sjećam se dobro, bilo je to 1983. u derbiju u Maksimiru i čitao je sastav na sastanku u svlačionici i izdiktirao desetoricu... I, nema mene, nema Drage, pitalo se, a onda je šjor Pero rekao, sjećam se ka‘ sad: nema Drage jer igra flastera! Drago igra svoju utakmicu! Vi ostali igrate po dogovoru, a ti Drago prati Mlinarića, rekao mi je. Kud on ide, ti za njim, ma i u zahod kad ode, prati ga... Pero je karikirao, onako duhovit kakav je bio, dao mi je do znanja da moram pratiti Mlinarića na svakom dijelu terena.
Nije to bilo teško?
- Bio sam svjestan da mogu više trčati od Mlinarića. Bilo je bitno da ga uhvatim već oko centra, stanem blizu da ga ometam već na njegovoj polovici. Još bolje da mu balun uopće ne dodaju, kad vide da je pokriven...
Stari majstori
To su male cake starih majstora taktike, tome je pribjegavao kasnije i Poklepović?
- Najprije da kažem da smo tu utakmicu u proljeće 1983. odigrali fantastično, ostalo je 1:1 u Maksimiru, mislim da je Zoran Vujovć dao gol za nas. A bila je to uzbudljiva utrka utroje, mi s Partizanom i Dinamom i taj derbi bio je značajan, gotovo presudan. Smatralo se tko pobijedi bit će prvak, a budući da smo ostali neodlučeno, izgubili smo korak jedni i drugi i tako omogućili Partizanu da osvoji titulu.
Kako je bilo poslije sa Špacom?
- On je malo modificirao tu moju ulogu čuvara Mlinarića.
Nije trebalo da za Mlinkom i u "wc" da odete?
- Šalu na stranu, ali bi šjor Špaco rekao striktno ga čuvaj, ali još je važnije da ga guraš na bok, prema krilu. Ti čitaš igru, rekao bi mi, vidiš mu namjere, guraj Mlinarića na krilo. Otamo može samo centrirati, a to nije toliko opasno, puno manje nego da zakuha kašu u sredini terena i podvali kakvu okomicu, izravno dodavanje u šansu. Tako bih se trudio da ga usmjeravam. Ode li prema krilu, pola posla bi već bilo obavljeno. Bile su to velike utakmice.
Ali, uvijek fair?
- Naravno, nije bilo grubosti, dogodio bi se možda poneki faul, ali i Mlinarić je uvijek priznao da su to bila sportska nadmetanja i nadmudrivanja i da sam bio nadasve korektan igrač. Imao sam snage, trčao i mogao sam odraditi takve zadatke.
I sad dolazimo na glavnu temu, kako danas protiv Baturine?
- Dobar je igrač Baturina i naravno da treba voditi računa o njemu. Pokazao je to i u Superkupu. Trener će to najbolje odrediti što će primijeniti. Ja bih i njega čuvao striktno, on je pravi vezni igrač i velika perspektiva, vidi igru i zna potez unaprijed. Treba ga spriječit da rješava situacije jedan na jedan, poanta svega je da ga se čuva još kad nema loptu! Da ne ulazi olako iza leđa, jer onda stvori višak.
Tu je šansa
Kakav vam se Hajduk čini?
- Igramo sve u trećoj brzini. Nema četvrte i pete, nema sprinterskog djelovanja. To fali Hajduku, možda će to prikazati ovog petka, ja se nadam. Ali dosad što sam vidio nema sprintanja. Trebalo bi igrat brže. Moj je savjet da se izbjegava igru kroz sredinu, nego da se više koristi prostor na boku, jer su Ristovski i Ljubičić preofenzivni i odlaze naprijed, a mi to ne koristimo. Dolček i ono drugo krilo to nisu koristili, a tu leži naša šansa.
Drugo krilo Dajaku?
- E, taj.
Dobar savjet da ga Leko pročita, a inače kako ste vi?
- Treniram s djecom i uživam u svojoj školi baluna.
Evo prilike za dvije-tri riječi i o tome?
- Moja škola baluna Žnjan, a sad smo se preselili na teren u Duilovu. Ima djece od predškolaca do 18 godina, a radimo zajedno s klubom Mosor Sveti Jure i dječaci su registrirani za taj klub.