Veliki Hajduk, možda i najveći, veći od onog što je igrao protiv Hamburgera, na današnji dan, 25. travnja prije 40 godina, 1984., nije uspio ući u finale Kupa UEFA. Falilo je ono tradicionalno, pola gola. Na račun gola u gostima, pravila što ga je tek nedavno UEFA - ukinula, Hajduk je često bivao eliminiran.
Da je UEFA ukinula to pravilo još onda, Hajduk bi i protiv Hamburgera, te Tottenhama, o čemu vam sada pričamo igrao - produžetke. I tko zna što bi bilo, Hajduk je u obje spomenute utakmice bio - malo je reći - ravnopravan, protiv Hamburgera čak i dominantan.
Ako je susret protiv Hamburgera bio klimaks jedne generacije predvođene Ivicom Šurjakom i trenerom Tomislavom Ivićem, njihovi nasljednici u liku braće Zlatka i Zorana Vujovića, Blaža Sliškovića, Ivana Gudelja, Zorana Vulića i ostalih uz trenera Peru Nadovezu doživjeli su proljeće 1984. kao svoj vlastiti vrhunac.
Istina, pred njima su bile još najmanje dvije godine pune snage u službi "bijelih", ali će se ispostaviti da je Tottenham bio taj vrh vrhova. Bili su bili vrhovi planina. E, pa taj vrh, to su bili susreti kontra Tottenhama prije četiri desetljeća.
Polufinale Kupa UEFA, prva utakmica 2:1 za Hajduk u Poljudu i o tome smo potanko pisali (i) prije dva tjedna.
Obećali smo vam pikanteriju s revanša. A ona glasi: Zlatko Vujović i Blaž Slišković zbog ozljeda nisu mogli odigrati susret u Londonu, na White Hart Laneu.
Kakav je to usud da utakmicu generacije, vrhunac sezone Hajduk igra bez dvojca ponajboljih nogometaša. Zlatko je cijelo proljeće patio zbog ozljede, nije igrao revanš protiv Sparte, pa onda je preskočio i obje protiv Tottenhama. Kakav peh. Pred putovanje u London otpao je i često načeti čarobnjak Blaž Slišković, rečeni Doktor Baka.
Vaš kroničar, u ruhu mlađeg reportera s polaska na put "bijelih" prema Londonu nikad neće zaboraviti smrknuto lice trenera Pere Nadoveze.
Pere, spli‘ski Pele, naprosto je bjesnio zbog liječničkog izvješća:
Ni Zlatko, ni Baka ne mogu igrati u Londonu - objavio je dr Branko Gršković.
Svima se stisnuo grop u prsima, ali nalazi nisu davali optimizam. Malo je reći da se Nadovezi srušio sav svijet.
Rušili su se i sveci, utakmica svih utakmica, a oni ne mogu, ma niti da stisnu zube?!
- Pere, takvi su nalazi, sve je uzalud - pokušavao je smiriti neugodu dr Gršković dok je Pere siktao i tresnuo šakom o zid...
I ne samo to, nego je zbog ozljede izostao i Nikica Cukrov koji je tog proljeća na desnom beku bio u reprezentativnoj formi. Cukrov je ujedno dosta patio zbog ozljede gležnja pa je i on morao odustati od velike, najveće utakmice u Londonu. Ne treba ni spominjati koliki je to bio hendikep da uz Zlatka i Baku ni Cukija nema!
U veznom redu s Bakinim brojem 8 pojavio se Goran Šušnjara, vrijedan trkač, "sedmicu" je navukao Ive Jerolimov, u napadu je od prve minute zaigrao Dževad Prekazi.
Istina je, Prekazi je bio velikan, pridošlica iz Partizana toga proljeća, velik transfer, simbol moći i klupske snage, još veći nego što je sad, ovog proljeća, sletio reprezentativac Josip Brekalo ili nekoć usred zime Niko Kranjčar. Tako se pune šampionski akumulatori, druga je stvar što je ovogodišnji Hajduk naknadno totalno izdušio, sa ili bez Brekala.
I Prekazi je bome u Londonu ispalio jedan od svojih topova, pogodio je gredu.
Nekoliko centimetara nedostajalo je da Hajduk zabije gol, izjednači i da uđe u epski finale Kupa UEFA. Ostalo je 1:0 za Tottenham, taman da se ispadne.
Generacije pričaju kako se Prekazijeva greda još trese, to baš dobro zvuči, još se trese i titra tako naše emocije, kao što zauvijek pamtimo mračno lice Pere Nadoveze kad je shvatio da nema Zlatka, nema Bake.
Uvijek je tadašnjem velikom Hajduku malo falilo do najvećih stvari, mnogi porazi su baš veličanstveno dramatični i tragični u tome da se ispadalo na "gol u gostima" (Arsenal, Hamburger, Tottenham), na penale (bečka Austria, Waregem) ili još ranije u produžecima (St. Etienne, PSV Eindhoven).
Tog 25. travnja 1984. godine Hajduk je igrao polufinale Kupa UEFA i to je bio najveći doseg "bijelih" svih vremena u Europi, poput polufinala Kupa kupova 1973. protiv Leeds Uniteda.
Engleze, k tome, Hajduk baš nikad nije eliminirao. Da su mogli Zlatko i Baka na revanš, tko zna što bi bilo, nikad nećemo saznati.