Posljednji vikend u sezoni za nama donio je i službeni kraj ere sportskog direktora Mindaugasa Nikoličiusa u Hajduku, a na njegovo mjesto imenovan je Nikola Kalinić. Pred napadačkom ikonom kluba, u suradnji s predsjednikom Ivanom Bilićem, slijedi era jednakih ambicija koje su imali Lukša Jakobušić i Nikoličius, a uskoro se očekuju i prvi koraci na tom putu u vidu imenovanja trenera.
Nikoličius je bio najdugovječniji sportski direktor u povijesti kluba, a u tri i pol godine njegovog mandata Hajduk je imao za cilj u svakoj sezoni napasti titulu, osvojena su dva Kupa, a stigla su i brojna zvučna igračka imena koja su u nekim prijašnjim sezonama bila nezamisliva u bijelom dresu.
Najveća očekivanja bila su u sezoni za nama, a rezultatski neuspjeh rezultirao je promjenama u upravljačkoj strukturi kroz odlazak Jakobušića, a onda i Nikoličiusa. Bez da vas davimo s dugim uvodom i dodatnim komentarima, kakvih nije nedostajalo u ovom slučaju, red je i da se čuje riječ od onih koje svi komentiraju. Zato smo i porazgovarali s Nikoličiusom koji nam je otkrio kako gleda na period iza njega u Hajduku.
Nakon tri i pol godine je gotov vaš mandat u Hajduku i došao je prvi odmor. Kakav je sveukupni osjećaj nakon odlaska s Poljuda?
- S jedne strane osjećam se ponosno jer mislim da smo napravili puno dobrih stvari za klub nakon situacije u koju smo došli. Kad se osvrnem u ove tri i pol godine mogu biti ponosan na napredak u puno stvari. Naravno, osjećam i jednu gorčinu zbog ove zadnje sezone jer smo svi imali očekivanja i ciljeve koje nismo ispunili. Kad gledam retrospektivno u prvoj punoj sezoni smo imali najbolju šansu za biti prvaci, bili smo onda najbliže, a u drugoj i trećoj sezoni smo bodovno bili blizu Dinama. Ova posljednja sezona u smislu očekivanja i kad smo sve posložili imala je veliki imperativ. Bili smo prvi na tablici nakon polusezone, a nakon 26 kola i utakmice prije Lokomotive bili smo još bod ispred Dinama u trenutku kad je ostalo još deset kola. Tu onda imaš velika očekivanja, ali nismo uspjeli to dovesti do kraja kako smo željeli i zbog toga mi je jako žao. Ali život ide dalje, nije to s jedne strane na život i smrt, a nogomet je takav da brzo kreće nova sezona u kojoj će Hajduk ponovno imati šansu boriti se za naslov koji dugo čeka.
Možemo li se vratiti na trenutak unazad pred početak drugog dijela prvenstva. Hajduk tu drži čelnu poziciju i ima bodovnu prednost ispred Rijeke i Dinama, a onda je uslijedio poraz koji iz ove perspektive djeluje kao prekretnica. Kako vi gledate na taj splet događanja koji se odvio u drugom dijelu sezone?
- Možemo reći da je utakmica protiv Rijeke bila jako bitna, a sad iz ove perspektive i presudna. Međutim, kako sam rekao, nakon 26 kola mi smo i dalje bili bod ispred Dinama i imali tu utakmicu protiv Lokomotive kući. Bilo je tu niz utakmica koje smo moglo završiti na drugi način, ali se preokrenulo u drugom smjeru. Svaka utakmica, svaki gol, svaki bod jako znači kad se boriš za titulu prvaka i puno je bitnih faktora. Što se tiče nekih posebnih razloga mogu kazati da ih uvijek ima puno kad nešto krene u neželjenom smjeru. Ne bih tu htio ići u dubinu previše što sam pogriješio i gdje sam mogao neke stvari napraviti drugačije ili povući neki drugi potez. Uvijek je lako sve analizirati kad je sve gotovo i naravno iz ovog svega izlazim puno jači. Svjestan sam gdje smo griješili i kako bi što trebali drugačije u raznim situacijama. No nije jednostavno pobijediti jedan sustav koji ne traje slučajno toliko dugo.
Kad kažete na sustav, mislite na nešto konkretno u hrvatskom nogometu?
- Mislim općenito kad imaš jednu momčad koja je toliko godina dominantna i koja osvaja naslov gotovo svaku godinu. U 19 godina su izgubili samo jedno prvenstvo, a s druge strane su i izgradili pobjednički gard. Hrvatska je manja država gdje svatko svakoga i sve o svakome zna u nogometu. Puno je igrača prošlo akademije Dinama i Hajduka koji igraju u drugim klubovima. Liga je takva da ne možeš previše očekivati od momčadi na nižim pozicijama na ljestvici da će oduzimati puno bodova glavnim pretendentima za naslov. Tu ako želiš osvojiti prvenstvo moraš biti superioran i dominantan. Nemaš puno prostora za kikseve. Mi smo apsolutno imali dobar graf u 26 kola, bili smo tu gdje smo htjeli veći dio prvenstva, ali na kraju nismo završili kako smo htjeli. To je bila utrka tri momčadi u kojoj smo mi i Rijeka kiksali, a to je pokazatelj koliko još trebaš biti jak i koliko te jedna utakmica još može odvesti u krivom smjeru.
Kako bi ocijenili danas situaciju koja ostaje iza vas u usporedbi s onim kad ste došli?
- Hajduk je sad u jako dobroj situaciji. Mislim da ljudi, prvenstveno neki vaši kolege novinari, potenciraju neki raspad pod dojmom što smo imali jedna očekivanja za sezonu, a ispalo je kako je ispalo. Međutim, ne mogu to tako prihvatiti i složiti se s tom tezom potpunog raspada. Prvo jer Hajduk ima jako ozbiljan kostur kvalitetnih igrača koji su pod ugovorom s klubom. To znači da s nekoliko korekcija u kadru i izborom pravog trenera Hajduk je i iduće sezone kandidat u borbi za naslov prvaka. Znam da ima puno pobjednika u toj svlačionici koji su motivirani to pokazati nakon ovakve sezone i nije im svejedno što se ovo dogodilo. Imaju puno motiva i elana pokazati svoja prava lica. Imamo sigurno 8, 9 izvrsnih igrača za početnih 11, a s pravom doselekcijom ova momčad može biti jako konkurentna.
Česte promjene
Spomenuli ste trenera koji bi uskoro mogao biti imenovan. Mijenjanje trenera vam se najviše zamjeralo u mandatu.
- To je apsolutno segment na koji nisam nimalo ponosan, ni zadovoljan time. Dobro, u nogometu se, posebno u Hrvatskoj, često mijenjaju treneri i zbog očekivanja okruženja. No, u svom slučaju za ovaj segment sebi najviše zamjeram. Želio bih da smo imali jednog trenera koji bi radio nekoliko sezona u miru s kojim bi u dogovoru radili selekciju igrača, dovodili ih u momčad, promovirali juniore i to bi dugoročno bilo puno bolje i lakše. Tako bi vjerujem izvukli i iz nekih igrača maksimum, posebno mlađih. Međutim tu je i taj imperativ i pritisak zbog dugotrajnog neuspjeha i nestrpljiva sredina želi sve i odmah. To apsolutno prihvaćam što ljudi ne žele čekati i žele vidjeti Hajduk na prvom mjestu. Trebaš onda tu balansirati pa recimo ta promjena trenera donose neki impuls momčadi. Samo nije uvijek direktor ili trener kriv za neki neuspjeh. Tu ima puno kolektivne odgovornosti i puno odluka što utječe na rezultat. Hajduk ima mogućnosti za napredak i ima ljude unutra koji znaju kako klub može bolje funkcionirati i lakše doći do uspjeha. Ako želiš biti prvi to je kumulativan proces u kojem moraš biti najbolji na terenu, ali i sam klub u puno segmenata mora funkcionirati kao jedno.
Bez da spominjemo ikoga poimence, što je bio ključni problem kod igrača za ostvariti željeni rezultat ili biti bolja momčad?
- Trebate shvatiti da svaka velika momčad i veliki klub s igračima koji su ostvarili velike karijere na najvećem nivou ima takve probleme. Tu ima puno i ega, ambicija pa svi žele biti ‘taj‘ i svi žele zabiti taj pobjednički gol pa se nekima teško bude staviti u službu momčadi. Nekad jednostavno proradi taj motiv u kojem je igraču drago što momčad pobijedi, ali on se želi istaknuti kao pojedinac. Tu najviše krivim sebe i ljude koji su sa mnom bili odgovorni za taj proces jer nismo uspjeli to izbalansirati do kraja. Trebali smo se u nekim situacijama, postupcima i s igračima postaviti žešće, ali to je već prošlo i sad treba gledati na budućnost. Međutim, to nije povezano s kvalitetom momčadi jer sam siguran da smo imali jako kvalitetan kadar iz kojeg nismo ni blizu izvukli maksimum onog što su mogli pokazati. Nismo imali dobru igru, nismo stvarali dovoljno šansi, a tu sam i ja kriv jer nisam pogodio s nekim profilima. Od nekih sam očekivao puno više nego što su dali, ali sve je bilo u najboljoj namjeri za uspjeh. Samo eto to je tako i evo jedan dobar primjer. Bio sam s Borom Primorcem i ljudima iz kluba prije dvije godine u Sparti Prag gdje sportski direktor Tomaš Rosicky, a onda mu je pun stadion zviždao da treba otići zbog neuspjeha. No, predsjednik je stao iza njega i oni sad par godina dominiraju u Češkoj i igraju dobro u Europi. To je tako u nogometu da imaš očekivanja pa ti se negdje sve poklopi, a negdje ne. Ponovit ću još jednom da ova momčad Hajduka ima ozbiljan kostur jako kvalitetnih igrača. Svi koji govore suprotno ne žele dobro Hajduku jer ovi igrači nisu preko noći zaboravili igrati nogomet. To što nisu ostvarili željeni rezultat je naša krivica i mi za to preuzimamo odgovornost. Siguran sam da ovi igrači mogu puno bolje i više, a vjerujem da će to pokazati i dokazati.
Veliku ulogu su odigrale i ozljede ove sezone. Taj broj ozljeda iz perspektive nekog tko nije unutar kluba djeluje abnormalno velik.
- To je bio ozbiljan faktor i slažem se da sa strane apsolutno djeluje abnormalno veliki broj ozljeda. Bilo ih je od lakših do težih, a to je jako odmagalo u selektiranju momčadi za utakmice što nam je bio veliki hendikep. Analizirali smo to s ljudima u klubu i raznim stručnjacima te je puno razloga za to. No, to treba ostati interno i raditi na tome da se ne ponavlja jer predstavlja veliki problem.
Kolika je odgovornost i drugih dionika kluba uz vas, igrače i predsjednika za ostvarene i neostvarene rezultate?
- Najlakše bi bilo skrivati se iza kolektivne odgovornosti. U jednom nogometnom klubu najodgovornija osoba za sportski segment je sportski direktor i zato sam povukao ovaj potez u vidu ostavke. Može se gledati na to da je moj odlazak bio motiviran neuspjehom pored očekivanja koja smo imali. Za ono što nismo ispunili je moja najveća odgovornost i krivica.
U slučaju nekih igrača koji su došli s bogatim životopisom, koji je za HNL prilično izuzetan, se isticalo kako nisu dali očekivano. Tu se i poteže pitanje drugog Ferrovog angažmana?
- Svaki igrač ima svoju priču i mogućnost dokazivanja na terenu što je jedino mjerilo. Ali isto treba naglasiti da je Ferro imao tešku ozljedu i izbivao dugo s terena. Kad gledamo iz ove perspektive on bi da nije bio ozlijeđen imao dobar status u momčadi i imao je veliko povjerenje suigrača. Donio je određenu kvalitetu i opet je igrač na kojem klub može zaraditi jer smo imali puno upita za njegovu prodaju dok je igrao. Na kraju krajeva nije svaki igrač koji dolazi u klub nositelj zato što momčad ima sustav od 25 igrača i svaki od njih doveden iz određene ideje. Netko je za biti nositelj, netko je da bude u rotaciji, a bitna je konkurencija u momčadi koju smatram za važan faktor uspjeha. Nitko se ne treba osjetiti u zoni komfora i nitko ne treba imati zagarantirano mjesto. S druge strane trebaš imati i standardiziranu momčad s 13 do 14 igrača koji su nositelji igre. Puno je tu faktora koje treba pametno slagati, a u tome se dogode i greške u vidu nekih igrača. Razlika dobrog i lošeg sportskog direktora je u tome je li pogriješio u dva ili deset igrača.
Belgijanac
Puno se očekivalo i od Vadisa Odjidje-Ofoea zbog bogatog igračkog iskustva. Je li on imao ove zime neku ponudu za drugu sredinu koju je mogao realizirati?
- Vadisa smo doveli u dogovoru s Ivanom Lekom koji je vjerovao u njega jer ga je dobro poznavao iz Belgije. Vjerovao sam i ja u njega jer sam ga dobro poznavao i mislio da može biti igrač prevage. Imali smo određenu rolu za njega, ali opet na kraju ovisi koliko povjerenje daješ igraču i koliko možeš istrpjet. Razgovarali smo s Vadisom na zimu jer smo imali neke ponude za njega, a on je izrazio želju za ostati s ciljem i mogućnošću da osvoji titulu. Tad smo bili u situaciji da smo u prilici osvojiti duplu krunu, a on je igrač za kojeg smo vjerovali da može dati doprinos tom cilju s određenom minutažom. Ne treba to gledati perceptivno da Vadis treba igrati svaku utakmicu 90 minuta i zabijati dva gola. To je igrač koji je dao doprinos i izvrstan profesionalac koji je sigurno pomogao svojim iskustvom odgajanju naših mladih igrača koji su priključeni prvoj momčadi iz Akademije. Bit će sigurno boravak s njim od koristi nekim mlađim igračima u daljnjim karijerama jer su uz njega postali još bolji.
Kad smo kod mladih igrača, nije rijetkost da se stvarala percepcija javnosti kako je mali broj igrača promoviran iz juniora u seniorsku momčad iz one ekipe koja je igrala Ligu prvaka mladih prošle godine, iako statistika kaže drugačije. Kako vi gledate na to?
- Ta percepcija jednostavno nije istinita i nisu mi jasni ljudi koji žele stvoriti tako lošu sliku. Što se tiče korištenja igrača iz svoje akademije, Hajduk je najbolji u toj kategoriji. Znači 30 % svih igrača koji su igrali zadnjih godina dana u bijelom dresu su prošli Hajdukovu Akademiju, a tu se službeno ne broje Rokas Pukštas kao stranac i Niko Sigur jer nije proveo dovoljno vremena u Akademiji, no svejedno su bili dio nje. U suradnji s Akademijom smo se stvarno brinuli o mogućem maksimalnom broju igrača iz juniorske momčadi. Treba shvatiti da smo imali momčad koja želi postati prvak države i ne možeš do toga doći samo s juniorima, njihovo uvođenje u prvu momčad mora biti planski. Taj mladi igrač za takvu ambiciju treba biti spreman i teško je očekivati da će svaki od njih biti bolji od nekog starijeg igrača koji ima više iskustva. No, kada gledamo neki broj i imena mi možemo biti ponosni na segment promocije mladih igrača. Niko Sigur ima najveću minutažu od svih igrača Hajduka u HNL-u ove sezone, a Rokas Pukštas je četvrti po tome. Imamo još niz igrača koji su dali svoj doprinos ili zaigrali za prvu momčad poput Buljana, Prpića, Hrgovića, Čuića pa sad i Juraka na kraju te Brajkovića i Durdova, a ima ih još. Hajduk tu ima ozbiljan temelj i uvijek će biti dva-tri igrača iz Akademije koji će biti tu. Preskočiti direktno iz Akademije u prvu momčad je jako teško i zato postoje klubovi partneri u kojima se igrači mogu razvijati, kao što je na primjer Prpić u prvom dijelu sezone.
Tijekom zimskog prijelaznog roka velika imena su stigla u klub, a gledajući iz današnje perspektive bi li doveli još kojeg igrača?
- Zimski prijelazni rok je jako specifičan i tu smo radili na dovođenju nekih igrača na određenim pozicijama. Ja sam inzistirao na dovođenju još jednog napadača, ali nismo uspjeli dovesti imena koja smo željeli. Imali smo i neka ograničenja što se tiče financija pa se tu treba ponašati i u skladu s okvirima. Htjeli smo dovesti još jednog lijevog beka i imali puno imena, ali odvile su se različite situacije zbog kojih u tome nismo uspjeli. No, istaknut ću još jednom da smo imali dovoljno kvalitetan kadar iz kojeg smo trebali izvući puno više.
Često se i kad su u pitanju dolasci igrača dijelili oni na vaše i na one Lukše Jakobušića. Kako vi gledate na tu percepciju u javnosti?
- U ove tri i pol godine sam imao osjećaj da me se, posebno u medijima, ne poštuje jer sam stranac. Kao da je bilo teško prihvatiti da jedan stranac može biti uspješan i raditi nešto dobro ili bolje od nekoga domaćeg. No s tim nemam nikakvih problema jer sam stvarno iskreno zavolio Hajduk koji je poseban klub u mom srcu. Sve što sam ovih tri i pol godine radio bilo je transparentno, posvećeno i lojalno Hajduku. To je jedina istina, a sad kako što netko gleda mi je nebitno. Lukši ću cijeli život biti zahvalan jer mi je dao priliku i što kad me doveo nije me gledao kao stranca ili domaćeg, nego kao najbolje rješenje za taj posao u Hajduku. Po meni to treba biti putokaz za ljude koji vode klub da donose odluke koje su najbolje za Hajduk, a ne donositi ih na temelju toga je li netko stranac ili domaći. Osobno se nakon šest i pol godina života u Hrvatskoj osjećam možda više Hrvatom nego neki Hrvati koji su dugo živjeli vani. Apsolutno imam veliku asimilaciju s ovom sredinom, posebno Dalmacijom, i poznajem jako dobro mentalitet te znam kako ljudi tu funkcioniraju. Zato mi je s jedne strane smiješno kad ljudi žele potencirati da ne shvaćam neke stvari ili nisam kvalitetan jer sam stranac. Tu moj rad daje odgovore na takve prozivke, a jako dobro sam se upoznao s tim što znači Hrvatska, Hajduk i ova sredina.
Je li vam onda i žao što niste češće istupali u javnost s nekim odgovorima na teška pitanja koja su se provlačila, kao na primjer i za situaciju ovog proljeća?
- Apsolutno. Kada analiziraš jedan neuspjeh trebaš preuzeti drugačije mjere, ali lako je sad biti general poslije bitke i govoriti kako je trebalo. Mi smo ti koji su donosili odluke i platili smo cijenu za to. Na kraju je to vjerojatno ispravna odluka i kako treba biti ako klub nije spreman istrpjeti, konsolidirati se i pokazati svoju snagu za izgurati dalje te doći do cilja.
Odnos s navijačima
Nije vam bila strana komunikacija s navijačima putem društvenih mreža pa i u privatnim porukama. Bilo je tu pozitivnih i negativnih poruka te komentara pa kakav po vama ostaje vaš odnos s navijačima?
- Navijači i povijest ovog kluba su dvije najveće vrijednosti. Zato navijačima treba biti više zahvalan rezultatima i sportskim uspjehom. Oni su nositelji energije kluba, nekad pozitivne, a u nekim situacijama i negativne, ali to ovaj klub čini posebnim i to ti daje puno snage. Uvijek sam bio iskren prema njima i zanimalo me njihovo mišljenje pa smatram da smo imali povezanost. Navijači su bili svakako jedan od velikih motiva za uspjeh jer su to zaslužili. Nikad nisam imao problem razgovora s ljudima, a možete misliti koliko se to događalo na dnevnoj bazi. Na primjer kad stanem na benzinskoj pumpi, u šetnji gradom i sličnim situacijama gdje svatko želi nešto kazati i tu sam uvijek bio na raspolaganju. Mislim da takav treba svatko u klubu biti jer navijači su ti koji klub čine posebnim i oni zaslužuju da im uzvratiš poštovanjem.
Istaknuli ste više puta povezanost s Hajdukom, znači li to da ne bi prihvatili ponudu nekog drugog kluba iz Hrvatske?
- U ovom trenutku apsolutno ne bih razmišljao o radu u nekom drugom klubu u Hrvatskoj osim u Hajduku. Teško je reći do kraja karijere, ali mogu slobodno kazati da sam postao hajdukovac milijun posto i to mi je ušlo u krv. Mogu slobodno kazati da se u nekom trenutku karijere sigurno želim tu vratiti i pomoći klubu koliko bude za to potrebe i želje. Naravno da želim da klub bude još uspješniji idućih sezona i sreću predsjedniku Ivanu Biliću te Nikoli Kaliniću da se to ostvari. U klubu stvarno ima puno izvrsnih ljudi koji daju sve od sebe u radu i žele da bude na još većem nivou.
Novi predsjednik na uvodnom predstavljanju je ostavio dojam kao da vas želi zadržati. Je li bilo o tome razgovora i ako je zašto ste ostali pri ostavci?
- Nisam želio biti teret u ovom trenutku klubu i novom predsjedniku. Novi ljudi trebaju novi početak i normalno je da počne predsjednik s ljudima koje vjeruje i koje je izabrao. To je jedino legitimno po meni.
Jeste li razgovarali s Kalinićem prije nego donesena odluka da on postaje novi sportski direktor?
- Dobro poznajem Nikolu i pričali smo puno puta prije, a siguran sam da ćemo ostati u takvom odnosu i u budućnosti. Apsolutno mu stojim na raspolaganju za sve što mu bilo trebalo od savjeta, kontakta ili sličnog jer ni meni nije svejedno kako će Hajduk izgledati u budućnosti. Gdje god budem mogao pomoći bit ću na raspolaganju Nikoli i klubu.
Kalinić je na svom predstavljanju spomenuo disciplinu svlačionice kao jedan od ključnih problema, je li se to moglo i ranije riješiti?
- Moglo se sigurno riješiti. Za to nema jedan način i nije to nešto posebno u velikoj momčadi. U svakoj takvoj momčadi s velikim igračima postoji neki određeni problem u nekim trenucima. To je na rukovodećim ljudima da riješe i poduzmu određene mjere. Svaka momčad u određenom trenutku sezone ima probleme jer imaš 30 muškaraca zatvorenih zajedno zbog jednog cilja. Nekad će se dogoditi veliki klik, nekad manji, a ima različitih formula uspjeha. Ne treba to sad potencirati više jer sam siguran da će Nikola poduzeti neke mjere i povući poteze. Imali smo mi i prošle sezone dva pravilnika, jedan interni u momčadi te disciplinski od strane kluba. Tu se ne treba skrivati i može se kazati da smo kod neki propusta mogli drugačije reagirati. Zato ne treba žaliti za prolivenim mlijekom već gledati kako galvanizirati ovu momčad i izvući njen maksimum.
Prodaja igrača
Jedna od boljih stavki u vašem mandatu su bili izlazni transferi, posebice kad su u pitanju odštete za igrače kojima je isticao ugovor. Kako ste u tome uspijevali?
- Moram biti ponosan na taj segment s obzirom na to da je klub na izlaznim transferima u ovom periodu zaradio oko 40 milijuna eura. Imaš kontakte i poznanstva, a mi smo na kraju krajeva u očima ljudi u europskom nogometu digli imidž Hajduka. Primjerice zbog ulaznih transfera su nas počeli drugačije gledati kao na jednu zdravu sredinu gdje ima kvalitetnih igrača. Nekad isto vidim da su neki klub pokušavali podcjenjivati i prikazati u lošijem kontekstu, ali Hajduk je s obzirom i na igrački roster koji smo imali jedan jako ozbiljan klub. Svi ti igrači imaju svoju vrijednost i težinu. Evo mogu i par primjera sad kazati. Prije godinu dana smo imali ponudu Espanyola za Melnjaka i to je bila možda za njega zadnja prilika za iskorak u Ligu petice. Tad sam mu rekao da s njim želim osvajati trofeje i da mi je jako bitan te ga zbog toga neću pustiti, a on je to prihvatio. Imali smo i ove zime ozbiljnu ponudu Adane za Moufija, a i njemu je isto bilo isto rečeno da nam je bitan za naš cilj bez obzira na minutažu koju je imao u 11. ili 12. mjesecu. Bilo je isto i za Dialla nekoliko ponuda iz Francuske. Zato mislim da ljudi u negativnoj ocjeni Hajduka idu nekad previše iz krajnosti u krajnost. Mi imamo ozbiljnu momčad i kvalitetne igrače i to je jedina istina.
Žalite li iz današnje perspektive za nekog igrača kojeg niste uspjeli dovesti?
- Želio sam jako dovesti Belju i da sam ostao u Hajduku to bi mi bio cilj broj jedan.
Da možete sad nešto promijeniti nakon ove tri i pol godine što bi to bilo?
- Dobro, to je sad s jedne strane lakše analizirati, ali s druge i teže. Opet ću reći da sam ponosan na pristup radu i što smo davali sve od sebe, a nekad s nekim vremenom će se pokazati koliko smo bili dobri u tome. Ima naravno nekih određenih situacija koje bi sad drugačije izveo ili bih promijenio odluku i pronašao drugi način. Sad imam 19 godina iskustva u nogometu, preko 700 utakmica kao sportski direktor i siguran sam da sam sad puno bolji sportski direktor nego kad sam došao. Naravno na neki način me obilježava te mi je žao i to što nismo uspjeli osvojiti titulu i što nije završilo kako je trebalo. Na koncu želim sve najbolje klubu i da se iduće sezone osvoji prvenstvo.
Kad je objavljena vaša odluka da odlazite istekom ugovora i najpoznatiji svjetski novinar za transfere Fabrizio Romano je objavio da postoje već zainteresirani da vas angažiraju. Hoćete li sad uzeti neko vrijeme za odmor ili već gledate novi projekt za budućnost?
- Želim prvo malo odmoriti i posložiti neke stvari u glavi. Dugo nisam bio u prilici za odmor jer sam u ove tri i pol godine kontinuirano radio i stavio se na raspolaganje klubu. Sad ako se pojavi neki projekt vidjet ćemo. Kad su u pitanju projekti ja se vežem za ljude i smatram da je to u nekom projektu najbitnija vrijednost u nogometu, kažimo to tako. Nije sad meni cilj otići u neki najveći nogometni klub, nego su mi bitni ljudi kojima bih radio i dijelio istu ambiciju. Taj cilj ovisi i o klubu je li to ostanak u ligi ili borba za trofeje. U svakom slučaju ću još vidjeti, promislit ću dobro o svim opcijama i nemam neke predrasude. Naravno da želim nastaviti raditi sad hoće li to biti za mjesec dana, šest mjeseci ili godinu to nek vrijeme pokaže. Kako Bog želi tako će i bit. - zaključio je Nikoličius.