Pobjedom nad Rudešom, drugim prvenstvenim trijumfom u nizu, izdigao se Hajduk iz rezultatske krize koja je krajem jeseni i početkom proljeća uhvatila momčad. Ali dojam je da se unatoč tome još nije uspio dovesti u pravu, šampionsku formu. Niti dvije pobjede ne ulijevaju baš veliko povjerenje. Nikako da ‘bijeli‘ ove sezone u kontinuitetu zaigraju na nivou potencijalnog (budućeg) prvaka.
Logično bi bilo da su s maksimalnih šest osvojenih bodova u zadnja dva susreta, još i uz gol razliku 6:0, a nakon četiri kola bez pobjede, vrati šampionsko ozračje na Poljud i oko kluba. No, i predstava protiv ‘drugoligaša‘ Rudeša, koja je doista imala i dosta svijetlih trenutaka, ponovno je otvorila brojna pitanja. A najčešće je: Kada će konačno Hajduk u nizu utakmica izgledati šampionski?
Impresivno izgleda na papiru onih 4:0 protiv Slaven Belupa, ali realno na taj susret momčad iz Koprivnice nije ni došla. Nikola Kalinić je majstorijom u sudačkoj nadoknadi prvog poluvremena olakšao posao. Srušen je i Rudeš 2:0. Ali pogotovo u prvom poluvremenu Hajduk se u Zagrebu propisno ispromašivao. Na kraju je sve do zadnjih sekundi i gola Leona Dajakua u sedmoj minuti nadoknade strahovao od nekog zalutalog metka. A najbliži tome je bio Vinko Petković koji je par minuta ranije pogodio okvir gola.
Muka s Rudešom
Umjesto da Hajduk ‘pregazi‘ momčad koja u 23 kola ima četiri osvojena boda i gol nije postigla četiri i pol mjeseca, strepio je od gubitka bodova sve do kraja. Točna je ona izlizana fraza kako je najteže igrati susrete u kojima su bodovi već unaprijed upisani, ali ovo je bio već treći put ove sezone da se Hajduk mučio sa skromnim Rudešom.
Vratimo malo film još unatrag, prije ove zadnje dvije utakmice. Na kraju jeseni kod Lokomotive 1:1, kod Dinama 0:0 bez udarca unutar okvira gola. Na početku proljeća 1:2 domaći poraz od Rijeke i 1:1 u Osijeku. Narativ je očigledan. Cijele sezone se muči Dinamo, kao najveći rival, branitelj naslova, nekakav projicirani glavni rival u utrci za naslovom. Na momente toliko da daje materijala navijačima i za naslađivanje, predmet je ruganja. Međutim, muči se i Hajduk. Vrlo slično. No, Dinamo uz to paralelno gura i u Europi. Ne treba podcjenjivati Konferencijsku ligu, pogotovo ne s aspekta Hajduka kojem je svaka grupna faza još od 2010. godine nedohvatljivi san.
Neopravdano u tim pričama pomalo zapostavljena Rijeka ostavlja najbolji dojam, ali i zbog toga što je najmanje u fokusu šire javnosti, pa tako i kritika. Kada se dogodi Slaven Belupo, manja je ‘drama‘. Nanizala je momčad trenera Željka Sopića šest prvenstvenih pobjeda u nizu, ali svejedno Hajduku bježi tek dva boda. Tablica kaže Rijeka 50, Hajduk 48, Dinamo 44 osvojena boda, ali i odigrani susret manje. Tablica ‘laže‘, ako Dinamo dobije zaostali susret s Varaždinom, Rijeku u nedjelju u derbiju... No, vratimo se Hajduku.
Daleko je još sve to od dojma koji bi budući prvak trebao ostavljati. Kontinuitet cijele sezone ‘bijelih‘, i pod ranijim trenerom Ivanom Lekom, i pod Mislavom Karoglanom, je kontinuitet borbe samih sa sobom. Da potpisnik ovih redaka još jednom sam sebe prepiše, kada treba izvaditi sve baš dobre utakmice koje je Hajduk odigrao u prvenstvu, lista nije baš impresivna. Dapače...
Može i ovakav Hajduk uzeti naslov prvaka. Tako se prvenstva i osvajaju, da pobjeđuješ i kada ne igraš dobro ili najbolje. Međutim, nastavi li Rijeka impresivnu seriju, ili ako ubaci Dinamo u brzinu-dvije više prije ‘bijelih‘, bit će veliki problem.
Hajduk generalno ima ponajbolju momčad u zadnjih petnaestak godina. Ali unatoč kvaliteti, imenima, i pod Lekom i pod Karoglanom najčešće igra ziheraški.
Bez balansa
Hajduk ostavlja dojam momčad bez pravog balansa. Klub je imao impresivan zimski prijelazni rok u kojem su stigli Ivan Perišić (očekuje se da bi nakon teške ozljede mogao početi participirati u travnju), Josip Brekalo, Nikola Kalinić i Laszlo Kleinheisler. Međutim, nisu ta pojačanja ‘raspoređena‘ po najkritičnijim pozicijama, osim krilnih. Dovedena su imena, ne igrači karakteristika, profila, čak niti na pozicijama koje su najneophodnije. Nije stigao lijevi bek, defenzivni vezni...
Na sve to se nadovezala i serija teških ozljeda. Zadnja žrtva je baš jedini klasični defenzivni veznjak Mihael Žaper za kojeg je ozljeda završena. Treća je to teška ozljeda u Hajdukovoj svlačionici, ako u tu kategoriju svrstavamo i Ivana Perišića koji ju je zaradio ranije kao igrač Tottenhama, nakon Darija Melnjaka za kojeg je kao i Žapera sezona gotova. Uz seriju još manje teških, ali ozbiljnih ozljeda. Ne treba ipak u ozljedama tražiti alibije, poharale su i druge klubove, a ovosezonski Hajduk ima širinu kadra. Druga je stvar što neki dosad još nisu pokazali mnogo ili gotovo ništa. U tu kategoriji spadaju svakako Vadis Odjidja Ofoe, Aleksandar Trajkovski, čak i Laszlo Kleinheisler koji je brzo izgubio mjesto u postavi...
Stalno čekamo da Hajduk konačno krene, zaigra šampionski. Pogotovo nikako da se to i dogodi u seriji utakmica. A već ulazimo u zadnja tri mjeseca sezone, u zadnjih 13 kola. Tko sad udari šampionski ritam, mogao bi steći ključnu prednost. U nedjelju derbi igraju Dinamo i Rijeka, a Hajduku slijedi dupli program s Varaždinom. Prvo je na redu subotnje prvenstveno gostovanje, pa zatim ide domaći ogled s istim protivnikom u četvrtfinalu Kupa u utorak.