Hajdukovi tići obasjali su nebo iznad Poljuda. Splitska dica za koju malo tko mari dok traje križni put prve hajdučke momčadi zalepršala su kao grdelini i jednog običnog tmurnog utorka rasplakala velike mališane Manchester Cityja i u euforiju bacila cijeli grad. Od dva do četiri popodne svrnuli su pogled cijele države na sebe.
Dogodilo se čudo u pravo doba, kad već tjednima svi proklinju gubitnički niz prve momčadi i, prema običaju koji je već poprilično naporan, zazivaju smjenu trenera, bičevanje igrača, odlazak uprave i rušenje projekta Našega Hajduka, a onda i dovođenje gazde.
Kad “velišima” Hajduka ide dobro, ništa od ovoga se, naravno, ne spominje. Tada sve cvita. A juniori se gledaju kao manita dica koju roditelji samo žele prodati na burzi...