Još se nije osušila tinta na novinskom papiru iz vijesti kako Antonio Milić na zimu Hajdukov dres mijenja s onim belgijskog Oostendea, a sa stasitim Hajdukovcem magazin Naprid bili objavljuje prvi veliki razgovor. Možda i posljednji za njegovog boravka na Poljudu.
Antonio za Naprid bili priča o svom životu u Kaštelima, ali i o sportskoj obitelji u kojoj je otac trenirao nogomet, a majka rukomet.
Naravno, prvo pitanje, odmah u glavu, bilo je: ideš li u Belgiju?
- Eh... to znam koliko i vi. Da idem, znao bih. Netko bi mi rekao da je riješeno. Ako se i događa nešto oko toga onda je to stvar mog menadžera i predsjednika Brbića, ja to još ne znam.
Tek ti je 20 godina, a već su te stavili u prodajni izlog. Kakav je osjećaj kad te se klub, u nevolji, želi "riješiti" i pošto...
Antonio za Naprid bili priča o svom životu u Kaštelima, ali i o sportskoj obitelji u kojoj je otac trenirao nogomet, a majka rukomet.
Naravno, prvo pitanje, odmah u glavu, bilo je: ideš li u Belgiju?
- Eh... to znam koliko i vi. Da idem, znao bih. Netko bi mi rekao da je riješeno. Ako se i događa nešto oko toga onda je to stvar mog menadžera i predsjednika Brbića, ja to još ne znam.
Tek ti je 20 godina, a već su te stavili u prodajni izlog. Kakav je osjećaj kad te se klub, u nevolji, želi "riješiti" i pošto...
