Tko će otvoriti hrvatski Euro jedna je od glavnih tema još otkad smo stigli u Neuruppin, a iako Zlatko Dalić ima pravo na kviska iznenađenja, čini se da se udarna momčad, zapravo, razbistrila već protiv Portugala.
U brojnim neformalnim razgovorima s ljudima bliskima reprezentaciji, nitko doduše neće uskliknuti "Da, to je to!", ali u tim sitnim nogometnim razgovorima ipak dominira stav da se u Lisabonu zorno moglo vidjeti da se radi o momčadi spremnoj za sudar sa Španjolcima ove subote u Berlinu. Posljednjih dana egzistirale su potencijalno dvije dileme: Petković ili Budimir te Erlić ili Pongračić, a u obje će, kako se čini, izbornik optirati za potonje opcije.
Mnoge stručnjake, naime, u tim dvojbama iznimno vesele dvije stvari. Prvo, činjenica da Budimir odlično napada posljednju liniju i radi gro onog nevidljivog, tzv. prljavog posla, što momčadi olakšava prvu fazu obrane, tranziciju i izgradnju napada, te drugo, činjenica da s Pongračićem u posljednjoj liniji imamo iznimnu tehničku vrijednost, ali i mogućnost obrane. Imao je Pongračić, doduše, nekoliko ispadanja kontra Portugalaca, ali Dalić u ovome času, kako stvari stoje, više vjeruje njemu nego Erliću. Iako, to ne samo za ovu utakmicu nego i za cijeli turnir nije uklesano u kamen... Vezni je red, naravno, siguran, a izuzev Budimira mnogima se sviđa i Majerova prisutnost s ulascima u sredinu i zatvaranjem suparnika, ali i širim rasponom mogućnosti prekida. Kramarić je u ovome času još uvijek ispred Perišića, s kojim se ne želi brzati.
Za razliku od nekih prijašnjih turnira, upravo taj detalj svima navlači smiješak na lice. Naime, dojam je da nam je raspon mogućnosti s klupe ogroman i izuzetno sposoban mijenjati stvari na travnjaku. Jer tu su, dakle, u prvome redu Perišić, Petković, Mario Pašalić i Sučić, a dosta se očekuje i od Vlašića, Pjace, Sose, Erlića te Marca Pašalića. Dalić ovoga puta na raspolaganju doista ima cijeli ešalon zdravih, spremnih, gladnih igrača, koji pucaju od ambicije da naprave konkretne stvari. Takav raspon mogao bi biti presudan, ne samo kada se lomi utakmica nego i u nadajmo se drugome krugu, kada će snaga sigurno kopnjeti.
Stipe Pletikosa jučer je za Jutarnji pričao upravo o tehničkim mogućnostima reprezentacije, činjenici kako smo i kontra Portugala lako držali loptu u posjedu pune dvije minute, te smo na terenu djelovali prilično taktički odgovorno, ne odustajući od ideje igre, ali i kvalitetno rezonirajući kada se malo strpjeti, a kada krenuti u silovitiju akciju.
- Onaj, recimo, detalj još kontra Francuske u Ligi nacija. Vodimo 1-0, zadnjih desetak minuta oni se napokon osokole i kreću nas napadati, a Livaković tada mirno, na preporuku Broza, ide igrati kratku loptu i momci posjedom riješe problem. U moje vrijeme, ja bih je izbio kradući vrijeme. Ovi igrači to ne rade, svjesni sebe - pričao je Plete.
I doista je u pravu. Dizanje navijačke euforije, pogotovo nakon Portugala, na ovoj se reprezentaciji, naime, ne vidi. Stekla je samosvijest svojih mogućnosti i igra bez kompleksa, pretvarajući se u jednu od najčvršćih natjecateljskih momčadi. Turnir će, naravno, otkriti koji su joj konačni kapaciteti i svakako valja stati na loptu, no baš u kontekstu traženja idealne jedanaestorice za sudar s "la rojom" čini se da Zlatko Dalić ima široku lepezu mogućnosti, koja mu stvara komparativnu prednost u odnosu na, recimo, prošli Euro, kada smo iz Rovinja krenuli s popriličnim nedoumicama te načetim, ali i neraspoloženim kadrom igrača. Ako, recimo, analiziramo susret pred nama s onim 13. lipnja 2021., kada smo otvarali Euro protiv Engleske, lako je uočiti nedostatke kojih danas nema: obrana je bila bez Lovrena i nove energije ovih današnjih mladih stopera (igrali su Vida i Ćaleta-Car), Vrsaljko se vratio pomoći, ali realno je bio na zalazu, Gvardiol je debitirao na velikom natjecanju, a naprijed se, izuzev Perišića, stalno tražilo rješenje, pa je tada na desnom krilu zaigrao Kramarić, a u vršku napada - Rebić. A ta potraga za zlatnim ključem praktički je trajala cijeli turnir... I završila je, eto, padom tek u produžetku osmine finala, baš protiv Španjolske.
Na osnovu tog turnira, pa čak i brončanog Katara, u određenim dijelovima momčadi vidi se kvalitativni pomak i puna igračka forma te slijedom toga i pregršt solucija. Koliko su one sposobne za novi podvig, vidjet ćemo uskoro, ali kao rijetko kada se stručni stožer ne mora znojiti, čekati, nadati nekoj eksploziji. Rošade u posljednji tren su apsolutno moguće, no čini se da je osnovna postava ipak već određena. A ako tako zaista i bude, lako je zaključiti da su početni pobjednici priprema Pongračić, Majer i Budimir.