Novo, deveto izdanje Dalmatinko Cupa, najvećeg dječjeg nogometnog turnira na ovim prostorima, održava se od 30. svibnja do 2. lipnja. Velika promjena je što će se turnir umjesto kao dosad, od premijernog izdanja 2016. godine naovamo kada se odvijao u Splitu i okolnim mjestima, igrati u – Zadru. Dječaci nastupaju u kategorijama od U8 do U15, a djevojčice u U13 kategoriji.
- Igra se u sedam muških te jednoj ženskoj kategoriji. U13 i U14 su ‘elitne‘ kategorije. Imamo i jednu posebnu kategoriju koju nećemo objavljivati, ona je isključivo humanitarnog karaktera – rekao nam je predsjednik organizacijskog odbora turnira Domagoj Bojčić.
Inter, Fenerbahče...
Uz najjače hrvatske klubove i one iz regije, ponovno su i brojni poznati europski klubovi svoje talente poslali u Hrvatsku.
- U U13 kategoriji nam ove godine igraju Fenerbahče, Genk, Inter iz Milana, LASK, Gornik, Ferencvaroš, MTK, Šahtjor, Hajduk, Dinamo, Lokomotiva... U U12 kategoriji nam je jako bitno da imamo četiri hrvatska prvoligaša, šest do osam hrvatskih amaterskih klubova te su ostalo strani klubovi koji služe da naši klubovi vide gdje smo u odnosu na njih – naglasio je Bojčić.
- Iz U12 kategorije počinjemo pratiti kojom se brzinom ta djeca do U15 kategorije razvijaju u okvirima svojih klubova. Pretpostavka je da se prava selekcija radi od 14 godine. U više navrata smo detektirali da u te dvije godine naša djeca i klubovi imaju zaostatak u razvoju, a on je opet vezan za infrastrukturu, modele treniranja i neke druge nogometne stvari poput struke. Taj dio je ključan za razvoj hrvatskog nogometa – istaknuo je Bojčić.
Matthäus, Handanović, Strupar...
Nema tko nije došao, ali ovaj put u Zadar. Buduće zvijezde svjetskog nogometa, ali i brojni skauti te nogometne legende. Lothar Matthäus, po mnogima jedan od 20 najvećih igrača u povijesti nogometa na Dalmatinko Cup dolazi kao trener i voditelj momčadi TSV Grünwald. Gosti Dalmatinka su i Samir Handanović, bivši igrač i trenutno jedan od skauta Intera iz Milana, Manuel Baum, direktor nogometne akademije RB Leipziga, Branko Strupar, legenda belgijskog nogometa, Saša Bjelanović, sportski direktor Istre 1961 te Tomislav Rogić, trener vratara u Laziju. Podrška mladim igračima i Dalmatinko Cupu pristiže od velikog broja nogometnih zvijezda, poput Takumi Minamina, člana Monaca i japanske nogometne reprezentacije. Sportski brend DO WE, ujedno jedan od partnera turnira, čiji je pokretač i hrvatski nogometni reprezentativac Ivan Perišić, za svaki postignuti gol na turniru, u humanitarnoj akciji ‘Score for More‘, donira sredstva za Športsko Rekreativnu Udrugu Osoba i Djece s Invaliditetom ‘Vjeruj i djeluj‘.
- Nastupaju momčadi iz 22 države. Sigurno smo najveći takav turnir u Hrvatskoj, a vjerojatno i u ovom dijelu Europe. Dva smo ciklusa odradili u Splitu, sada smo preselili u Zadar i ulazimo u treći koji će završiti 2028. godine. Najmanje ćemo idućih pet godina biti u Zadru. U prvom ciklusu smo gradili priču o Dalmatinku, a u drugom smo izgradili platformu za turnir. Sada u trećem tu platformu dižemo na nivo koji će svoje finale imati 2028. godine. Tada nam je plan imati 400 momčadi. Za usporedbu, na ovom izdanju turnira je prijavljeno 240 momčadi, igrat će ih 220, a optimalno je 200, zbog satnica, popratnih aktivnosti – najavio je Bojčić.
Split i okolica ostali bez 20 tisuća noćenja
Plan je da u iduće četiri godine Dalmatinko cup naraste - dvostruko.
- Otvaranje turnira bilo je u četvrtak navečer u Zatonu, tamo spava svih 4000 tisuće sudionika turnira, igrača i ‘staffa‘. A u Zadar će ukupno doći 7500-8000 osoba. U četiri dana tijekom turnira odigrat ćemo 450 utakmica, na devet igrališta. To su i razlozi zbog kojih smo iz Splita otišli u Zadar.
To je po broju gostiju, turističkih noćenja, svega, kao mala Ultra. Koji su sve razlozi zbog kojih ste preselili u Zadar?
- U ‘Zaton Holiday Resortu‘ smješteno je svih 4000 sudionika turnira na jednom mjestu. Prije smo na potezu od Omiša do Segeta imali sudionike smještene u pedesetak objekata. To je bio organizacijski užas. Kada smo ovoliko narasli, prvu godinu smo preživjeli, drugu disali na škrge, a treću smo već rekli da to više nema smisla – počeo je objašnjavati Bojčić.
- O tome smo počeli razmišljati već 2021. godine kada smo usred korone napravili turnir za oko 2700 sudionika, uz tisuće napravljenih antigenskih i PCR testova. Sve smo to odradili sami, uz minimalno razumijevanje što smo u tim uvjetima imali takav projekt. Da se Dalmatinko gleda samo kroz 20 tisuća noćenja, to je golema brojka za cijelu zajednicu, smještajne objekte, prijevoznike, restorane, parkinge, prodaju suvenira, klubove... Tada nam se prvi put dogodilo da je turnir prerastao lokaciju na kojoj smo igrali.
Split limitiran
U Splitu, odnosno Županiji jednostavno nisu imali ovakve uvjete kakve imaju u Zadru.
- Prije smo igrali u četiri grada, ali veći je bio infrastrukturni problem. Svi su tereni na istoj magistrali koja je često bila zakrčena. Vožnja klubova iz recimo Segeta u Žrnovnicu u jednom smjeru je znala trajati i po sat i pol vremena. To je organizacijski teško i ogroman trošak, a limitira te u pokušaju širenja turnira. Lani smo odbili 60 momčadi zbog dislociranog ili neadekvatnog smještaja. Igrali smo na sedam igrališta, u Splitu, Trogiru, Gomilici, na po dva terena u Vranjicu i Žrnovnici. U Splitu i okolici funkcionalnih drugih igrališta osim tih i nemamo.
Potom je sublimirao.
- Došli smo do limita po broju igrališta i po smještajnim kapacitetima. Nije bilo smisla više čekati. Ne vidimo da će se dugoročno te stvari poboljšati. Split i Županija su turistički tako koncipirani, baza je na malim hotelima i apartmanskom tipu smještaja, a nama je trebalo nešto kao malo olimpijsko selo, da više tisuća ljudi može biti na istom mjestu. To nam je organizacijski jednostavnije i isplativije.
Pucaju na 10 tisuća sudionika
U Zadru su i tereni pristupačniji, spojeni su i na autoput.
- Uz to smo naišli i na fantastičan prijem. Od tvrtke ‘Turisthotel‘ koja upravlja ‘Zaton Holiday Resortom‘ u kojem su smještani timovi, Grada Zadra i Zadarske Županije, turističkih zajednica Grada Zadra i Zadarske Županije te svih turističkih zajednica, gradova i općina gdje se igraju utakmice. Svi su bili svjesni što im donosimo. Otvorili su nam sva vrata. Jedan ogroman projekt preselili smo iz Splita u Zadar u praktično mjesec dana, a da to nismo ni osjetili. Sada je na nama da to kroz iduće godine dovedemo na razinu na koju smo planirali, da možemo imati deset tisuća sudionika. To je realno i ostvarivo u četiri do pet godina – pojasnio je Bojčić.
Ove godine uz europske nastupaju i klubovi iz Azije i Afrike.
- Želimo dovesti i klubove iz Australije, Sjeverne i Južne Amerike, iz cijelog svijeta. Najčešće prijave zaključimo već u listopadu, pola godine prije turnira. Naš najveći uspjeh je što smo već tada imali prijavljenih 200 momčadi, prije nego što smo znali da selimo u Zadar. Kada smo klubove obavijestili o selidbi, nitko nije otkazao dolazak. Dapače, imali smo i dodatnih prijava. Oko 95 posto klubova koji su bili na turniru, prijavi se za novi dolazak.
Dogodine Bayern, Bayer...
A Split?
- Ne zamjeramo nikome ništa. Žao nam je što u okviru Splita nismo imali prostora za dodatni razvoj. To je trenutno nepromjenjivo. S druge strane možda je i dobro da se malo promjeni ambijent, zbog klubova koji tu dolaze već sedam-osam godina. Ima djece koji su na Dalmatinka počeli dolaziti sa sedam-osam godina, sada imaju 14. Ovo im je osmi turnir.
Na prvom turniru najstariji dječaci bili su 2004. godišta. Na turniru je nastupala cijela U17 reprezentacija Hrvatske, Hajdukovi juniori viceprvaci Europe...
- Već za nekih četiri-pet godina ćemo gledati pola seniorske reprezentacije Hrvatske koja je igrala na Dalmatinku – uvjeren je Bojčić.
Najavio je i panel za trenere.
- Dobro je za naše trenere kada imaju pristup stranim trenerima ili bivšim igračima koji dolaze i kao ambasadori ili predsjednici klubova.
Planovi za iduće jubilarno deseto izdanje već su se zahuktali. Dolazak su već najavili Bayern, Bayer Leverkusen, RB Leipzig, po jedna momčad iz Australije i MLS-a...
Za kraj smo Bojčića još jednom pitali o - početku. Koji mu je bio motiv da se svojedobno upusti u sve ovo?
- Kada sam svoj hobi odlučio pretvoriti u posao, vidio koliko neke stvari ne valjaju, u nogometu i oko njega, kako se radi, čemu služe takve manifestacije... Vidio sam prostor, da imamo malo sportsko-turističkih manifestacija organiziranih na visokom nivou, malo turističkih noćenja od toga. Postoje neke stvari koje je teško mjeriti novcem.
