Marin Tomasov (1987) ovih dana grabi zadarskim ulicama, nema vremena ni za što osim za pripreme za krštenje sina Aleksandra.
- Ma dobro, stignem malo i trenirati. Krštenje će biti svečano, nismo mogli obaviti to u mojoj Dobropoljani na Pašmanu pa ćemo u Zadru. Ime? Ime je odabrala mama, a ja sam našoj kćeri dao ime. Marina, dakako - zbori Marin, član minhenskih Zehcigera.
U München 1860 otišao je u siječnju prije dvije godine. Iz Dinama...
- Ha-ha, još uvijek su u Maksimiru neki moji kuferi!
Dinamo, trener je bio tada Ante Čačić, ozbiljno je računao na Marina, a tada se Modrima bio priključio i Duje Čop.
- Ja sam na arbitraži dobio raskid na štetu Hajduka, bio malo u Zadru i došao u Maksimir, ali se potom dogodilo da sam otišao u München 1860. Kako? Zašto? Eto,...
- Ma dobro, stignem malo i trenirati. Krštenje će biti svečano, nismo mogli obaviti to u mojoj Dobropoljani na Pašmanu pa ćemo u Zadru. Ime? Ime je odabrala mama, a ja sam našoj kćeri dao ime. Marina, dakako - zbori Marin, član minhenskih Zehcigera.
U München 1860 otišao je u siječnju prije dvije godine. Iz Dinama...
- Ha-ha, još uvijek su u Maksimiru neki moji kuferi!
Dinamo, trener je bio tada Ante Čačić, ozbiljno je računao na Marina, a tada se Modrima bio priključio i Duje Čop.
- Ja sam na arbitraži dobio raskid na štetu Hajduka, bio malo u Zadru i došao u Maksimir, ali se potom dogodilo da sam otišao u München 1860. Kako? Zašto? Eto,...
