Pokušavajući objasniti podbačaj Hrvatske na Euru izbornik Zlatko Dalić rekao je jednu rečenicu koja je prošla onako malo ispod radara, a zapravo je u mnogo čemu ključna. Razgolitila je cijeli hrvatski nogomet, ne samo seniorsku reprezentaciju. Pričajući o tome kako Hrvatska po nekim stvarima nije u rangu europskih nogometnih velesila, između ostalog Dalić je ispalio.
- Nemamo brzih igrača.
Govorio je tada Dalić i o Modrićevoj budućnosti u reprezentaciji, sucu koji „tu nije bio slučajno”, novinarima, svojoj poziciji... pa je sve to prošlo prilično nezamijećeno. Ali pustimo suca, teorije zavjere, opće obračune s novinarima, u toj rečenici je suština. Hrvatska reprezentacija, ali i klubovi, igraju nogomet koji je daleko od zahtjeva modernog nogometa.
Igramo sporo, između ostalog i zbog toga što imamo spore igrače. Ne samo u smislu trke, nego i rješavanja lopte, ali to je problem koji igrači vuku sa sobom iz HNL-a i taj dio se još i može popraviti. Oni koji to uspiju nadići po odlasku u inozemstvu uspiju, ostali se vrate u matičnu ligu. Nadoknaditi prirodni manjak hitrine je nemoguće.
Kada se nekako uspijemo prilagoditi s onim što imamo, prije svega tu mislimo na reprezentaciju, a ekstra kvalitetu tu nedvojbeno imamo zbog toga što imamo igrače u najboljim europskim ligama, dođu i rezultati. To je ona „neka fora” o kojoj je pričao Dalić. Ali nemojmo se zavaravati. Ni neke od najboljih hrvatskih nogometaša posljednjih godina nije ubila brzina. Je li Luka Modrić brz igrač? Tjelesno ne, ali u distribuciji lopte da i tu to kompenzira gotovo da savršenstva. Je li Ivan Rakitić? Napadači? Ajme! Zašto nisu Bruno Petković ili Marko Livaja koji su vrlo kvalitetni igrači između ostalog uspjeli na najvišoj razini u inozemstvu?
Realno, malo je klasnih igrača reprezentacije Hrvatske koji su po zahtjevima modernog nogometa hitri. To je svakako za svoju poziciju Joško Gvardiol, inače ga ne bi ni uzeo Pep Guardiola. Zato i može igrati i na lijevom beku. Ivan Perišić svakako. Jedno od naših rijetkih pravih krila. Ali avaj, nije za ovaj turnir nakon teške ozljede bio posve spreman što se vidjelo. Josip Juranović kada upali motore. Marko Pjaca, za svoju poziciju Josip Šutalo... Ali sve skupa je to jako tanko.
To je problem koji nije od jučer, vuče se već desetljećima. Čak i iz bivše lige. Nikada nogomet na ovim prostorima nije krasio tempo. U mlađim kategorijama se, odavno se zna, ne radi dobra selekcija igračkog kadra po pitanju brzine igrača. Ali se svejedno očito nije puno toga promijenilo. Da čak i banaliziramo, i dalje nam u seniorske momčadi dolaze igrači koji su tehnički dobro potkovani, zbog toga što se to drži najvažnijim kriterijem, ali nemaju hitrinu, fizičku izdržljivost... Velika je to pogreška u osnovama. Umjesto balansa, procjene koliko u kojem segmentu neki igrač koji zadovoljava sve kriterije još može dodatno napredovati, idemo linijom manjeg otpora. Ili da budemo baš plastični. Nogometaš koji je hitar tehnički i taktički može još svakako do nekog nivoa napredovati. Nogometaš koji je u tim segmentima čak i ponajbolji, ali je spor, nikada neće postati hitar.
Sličan problem ima(o) je i Hajduk. To se najbolje ogledalo prošle sezone, u neadekvatnoj selekciji pojačanja posljednjih godina. Izuzev nekolicine hitrijih igrača, imao je Hajduk momčad kojoj je odgovarao sporiji, arhaični ritam igre. Za razliku od recimo Rijeke koje je dovodila igrače drugačijeg profila. Ali ništa bolji nije ni Dinamo. Takuro Kaneko je u jednom dijelu sezone doživljavan kao čudo i spasitelj prije svega zbog toga što je čovjek brz i za većinu u HNL-u je po tome avion. U Europi, koju Dinamo barem igra za razliku od ostalih, često taj hendikep dođe na naplatu. Nekada to naša reprezentacija ili klubovi uspiju sakriti. Reprezentaciji to ide lakše zbog velike kvalitete koju posjeduje.
Gledajući dosadašnji dio Eura možda je i najviše pokazala reprezentacija Španjolske. Hrvatska je jedno poluvrijeme protiv „furije” prespavala, pa u drugom odigrala korektno, ali ostao je rezultat iz prvog poluvremena 0:3. Ubijali su presingom Španjolci hrvatske igrače u prvom poluvremenu, a u drugom hitrim kontrama. Brze igrače profila Nica Williamsa, Laminea Yamala, Pedrija... Hrvatska jednostavno nema. Mora ih stvoriti. A za to se neke stvari trebaju promijeniti iz temelja.