Još nije ni završio prvi krug HNL-a, a sudačkih repova ima toliko da je to gotovo nevjerojatno. I čak nije toliko stvar u pogreškama, jer one se svima događaju i uvijek će se događati.
Problem je u nepostojanju ujednačenih kriterija čak ni kod jednog suca na uzorku od jedne utakmice, a kamoli na razini cijele lige. A još veći problem je to što, po tko zna koji put, Komisija sudaca HNS-a povlači sporne poteze zbog kojih sama izaziva sumnje u način funkcioniranja tog tijela i od lige radi lakrdiju.
Duje Strukan, po mnogima trenutno najbolji hrvatski sudac (što i ne bi trebalo teško biti ako si iole kvalitetan), stavljen je "na hlađenje", jer je u prošlom kolu pokazao crveni karton Lokomotivinom Mateu Mariću zbog opasnog prekršaja na Jugoviću, a onda nakon pregleda VAR snimke ostao pri svojoj odluci.
Bez obzira na to što je Splićanin bio u blizini tog prekršaja i mogao najbolje osuditi intenzitet, kontrolor suđenja Draženko Kovačić slabije je ocijenio njegovu izvedbu, zbog čega je ovaj poslan "na hlađenje".
Ponajbolji hrvatski sudac tako nije mogao suditi derbi između Osijeka i Dinama, a on je povjeren Mariju Zebecu, djelitelju pravde koji je u cijeloj prošloj sezoni sudio samo jednu utakmicu, a u ovoj dvije. Zamislite, primjerice, da u engleskoj, španjolskoj ili bilo kojoj drugoj ozbiljnoj ligi derbi sudi čovjek koji u proteklih godinu dana ima tri odrađene utakmice kao glavni sudac. Tri.
S obzirom na to da nikada nije bio posebno kvalitetan sudac, a usto nije ni u formi, zaista nije trebalo ni očekivati njegovu bolju predstavu od one koju je pokazao sinoć na Opus Areni.
Prvo, čovjek nije vidio evidentno igranje rukom Darka Nejašmića koje mu se dogodilo doslovce pred očima. Onda, da stvari budu apsurdnije, Ivan Bebek ga je pozvao iz VAR sobe i navodno mu rekao da ima nepobitan dokaz da je Nejašmić igrao rukom unutar šesnaesterca, ali da provjeri je li to igranje rukom po njemu kažnjivo. Bebek je, naime, povukao linije kao kod zaleđa, koje Zebec nije mogao vidjeti na snimci.
Na zaustavljenoj snimci se čini kao da se igranje rukom zaista dogodilo u kaznenom prostoru, ali sam tijek događaja situaciju čini spornom, jer ako Bebek pita Zebeca je li to igranje rukom po njemu kažnjivo, znači da postoji prostor da ono ne bude kažnjivo. A ako taj prostor postoji, upitno je je li Bebek trebao uopće intervenirati, s obzirom na to da bi iz VAR sobe glavnog suca trebali zvati samo zbog "jasnih i očiglednih pogrešaka".
Kod situacije koja je prethodila drugom kaznenom udarcu također se može postaviti isto pitanje, ali i pitanje intenziteta. Predsjednik Komisije sudaca, Bruno Marić, još je na početku prošle sezone rekao da su suci dobili upute da ne sude "lagane penale".
Ono na Dinu Periću definitivno je "lagani penal" (pod pretpostavkom da je do kontakta došlo), a kada se stavi u kontekst mnogih nedosuđenih samo ove sezone, djeluje još "laganije". Indikativno je i to što se situacija pregledavala više od pet minuta. Pet minuta za situaciju u kojoj je pogreška "jasna i očigledna"?
No, teško je očekivati da će svi suci imati jednake kriterije, isto kao što je teško očekivati da će čovjek koji je u godinu dana sudio tri utakmice imati osjećaj što je "lagani penal". Zebec je bio uvjerenja da je u pitanju prekršaj za najstrožu kaznu i to bi u široj slici, u normalnim okolnostima, svima trebalo biti prihvatljivo.
Ali, tu postoji jedno veliko ALI... Strukan je zbog svog uvjerenja, pri kojem je ostao čak i nakon pregleda snimke, stavljen "na hlađenje”. Dakle, cijela priča pada u vodu. Ali u tu vodu je ne bacaju igrači, treneri, navijači, "oni dolje s juga" i ostali neobjektivni dionici hrvatskog nogometa, već oni koji bi trebali voditi računa o regularnosti natjecanja i razvoju hrvatskih sudaca i nogometa općenito.
Problem neujednačenog kriterija mogli smo vidjeti i na susretu Hajduka i Istre 1961, koji je sudio Igor Pajač.
Gestikuliranje Livaji da igranje rukom protivničkog igrača koji se raskrilio kao Batman kada vidi znak na nebu zapravo nije igranje rukom, pa onda zanemarivanje Blagojevićevog gaženja Odjidje i Hujberovog Livaje, da bi u 84. minuti za identičnu stvar dao žuti karton Ivanu Dolčeku...
Pa onda Šarlijina noga u Ercegovu glavu koja je sankcionirana samo žutim kartonom. Doduše, napadač Istre je zateturao nakon duela i spustio glavu u razinu koljena kako bi pokušao igrati loptom, ali s obzirom na to da je Pajač situaciju percipirao kao prekršaj, onda bi to valjda trebao biti crveni karton.
Druga stvar je to što Erceg zbog popriličnog broja prekršaja tijekom utakmice možda nije ni trebao dočekati kraj utakmice na terenu... No, to je sve u domeni "slobodnog sudačkog uvjerenja", floskule koja se vadi u javnost po potrebi, a sprema u ladicu kada se smatra neprimjerenom situaciji.
Objektivni problem u toj utakmici bila je situacija koja je prethodila pogotku Istre. Erceg je u trenutku upućivanja lopte nagnut preko linije centru, što znači da je u zaleđu. Snimka je u mnogočemu usporediva s onom na temelju koje je dosuđen kazneni udarac za Dinamo.
Bebek i čovjek koji je sudio tri utakmice u posljednjih godinu dana promijenili su odluku nakon pregleda snimke, Vučković i Pajač nisu, a obje te odluke utjecalo su izravno na ishode utakmica. I to je ono zbog čega je suđenje u HNL-u i dalje jedna velika lakrdija.