Bilo je grubo, puno grubo u subotu kasno uvečer bit splitovac. Mišali su se osjećaji bisa, nemoći, tuge... Svi oni kojima navijačko srce tuče za spliske “crvene” spominjali su užu i širu rodbinu sucu Igoru Križariću iz Čakovca. Znate već u kojen kontekstu... Uskratija je svojin suđenjen zasluženu sportsku radost “crvenima”: baren bod u utakmici protiv Dinama!
Već se bližila ponoć, u službenin prostorijama Splita ostalo je samo nekoliko najžešćih splitovaca. Šetali su, svak za sebe, doli-gori, desno-livo, vrtili glavama, došlo mi je za smijat se od muke gledajući tu neobičnu sliku. Dok nisan uvatija sam sebe da ja činin isto šta i oni.
Direktor u mraku
Izaša san vanka, na opustjele tribine Splitova igrališta, di je dvi ure ranije oko pet iljada svita...