Aktualni prvak Europe u poluteškoj kategoriji, Brođanin Gabrijel Veočić zauzeo je ukupno peto mjesto u Parizu. Odnosno, dijeli to peto mjesto s još trojicom poraženih poluteškaša iz četvrtfinala Olimpijskih igara. Prije svega, ostajemo pri onomu što smo napisali na dan otvaranja Igara - svi sportaši, tako jasno i naši, već su su samim plasmanom na OI dokazali svoju izvrsnost i uspjeli. Dodatno, u Gabrijelovom slučaju, ući u četvrtfinale je dodatan plus, značajan iskorak više u karijeri 23-godišnjeg mladića pred koji je još jako puno izazova, prilika za daljnje napredovanje, uspjehe. U konačnici, vidimo ga i za četiri godine na Igrama u Los Angelesu - pišu Sportske novosti.
U Parizu je Gabrijel Veočić, osim petog mjesta, stekao i dodatno iskustvo. On i njegov trener, inače otac mu, Pero Veočić. Medalja se - posebno ona na najvišoj razini, olimpijska - ne osvaja niti slučajno, niti bez maksimalne logističke potpore. S puno promišljanja i obraćanja na sve detalje, od kojih neće možda svi biti primjereni u nekom dvoboju, ali ih valja imati u pričuvi. Nije uopće dvojbeno da su otac i sin Veočić očito i sami učinili neke pogreške. Priznali su ih uostalom. Njihove riječi da ih je “suparnik iznenadio jer nije malo ipak tromiji, sporiji budući da je visok” ili da su morali nakon prve runde mijenjati taktiku, ali ona nije bila dio plana B odnosno plana B nije bilo ili da je priprema bila neodgovarajuća. Jer spariranje s Lukom Plantićem može biti dobro, ali Luka je potpuno drukčiji tip boksača kako od Dominikanca s kojim je Veočić boksao, tako i od Kubanaca, Brazilaca, pa i Ukrajinaca ili Uzbekistanaca.
Prvo, Luka visinom ne parira Gabrijelu jer je niži. Drugo, drukčiji je tip boksača od mnogih poluteškaša koje smo ovdje vidjeli. Ne temelje svoj boksa samo na brzoj izmjeni udaraca, stalnom presingu već tu ima i dosta taktike.
Sad malo o logistici... Ona je izostala i tu je s punim opravdanjem reagirao Pero Veočić, koji je usput budi rečeno i izbornik hrvatske boksačke vrste. Očito je da HBS nije učinio sve što je u njihovoj moći da olakša pripreme za Igre svojem jedinom boksaču. Morali su omogućiti malo jače i bolje pripreme i sparing partnere. Ako to već nije sam tražio Pero Veočić, mogao je možda netko iz vrha HBS-a, bilo predsjednik Saveza ili glavna tajnica, uzeti mobitel u ruke, nazvati svog izbornika i pitati nešto u stilu:
“Pero, je li vam što treba?”
Morali su znati da tu u Parizu postoji nekakav boksački kamp dva tjedna prije OI, pa da pošalju tog svog jedinog boksača ondje. I još nešto sramotno. Od svih naših nacionalnih saveza različitih sportova čiji su sportaši ovdje u Parizu, čiji dužnosnici prate, bodre, na i pri ruci su svojim sportašima, samo jedan sport i njihov savez je zakazao. Samo jednog nema. U Pariz nije doputovao nitko iz Hrvatskog boksačkog saveza. To je strašno. Kakvu su poruku time poslali? Ne velimo da je Gabrijel Veočić izgubio zato jer tu nije bilo predsjednika i glavne tajnice, ali sportaš i njegov trener su ovdje bili sami. Kao da predstavljaju tek sebe, ne hrvatski boks.
Posljednjih mjesec i više dana u Savezu su se očito više bavili sami sobom. Izvanrednom izbornom skupštinom. U redu, važno je i to, ali na prvom mjestu uvijek trebaju biti sportašice i sportaši. Ovdje to tako nije bilo i to nije bilo dobro.
Što se tiče olimpijskog turnira, posebno nam je žao što se Gabrijelu ždrijeb zapravo vrlo dobro otvorio, makar je sada o tome bespredmetno više raspravljati...
To je Veočićev poučak. Kako i na koji način se dolazi, priprema i radi na olimpijskim igrama. Nemojte to čini ovako kako su to učinili u Hrvatskom boksačkom savezu za Igre u Parizu 2024.