stdClass Object
(
[id] => 567962
[title] => Zvonik Svetog Duje dobit će novo ruho, pred stručnjacima je delikatan posao; Bužančić: Unutarnje stubište više nije sigurno, a dobili smo i ozbiljne dojave da se gore nešto zbiva
[alias] => zvonik-svetog-duje-dobit-ce-novo-ruho-pred-strucnjacima-je-delikatan-posao-buzancic-unutarnje-stubiste-vise-nije-sigurno-a-dobili-smo-i-ozbiljne-dojave-da-se-gore-nesto-zbiva
[catid] => 253
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Točno 110 godina nakon što je zvonik svetog Duje po nalogu iz Beča obnovljen prema projektu Aloisa Hausera, i točno 150 godina od začetka same ideje da se na splitski zvonik postavi skela i čitavog ga se restaurira i konzervira, Konzervatorski odjel Ministarstva kulture ovih dana još će jednom prionuti istom poslu.
Konzervatorski radovi s kraja 19. i početka prošlog stoljeća trajali su 23 godine te su okončani 1908., nakon Hauserove smrti 1896., te ostavili i Splitu i Hrvatskoj zvonik koji i danas izgleda nov novcat. No sigurnosni, ali i konzervatorski zahtjevi danas su, pogotovo potaknuti golemim povećanjem broja turista, znatno drukčiji.
Splitsko-makarska nadbiskupija i Kaptol zajedno sa Župom Uznesenja Blažene Djevice Marije, financiraju čitavi zahvat koji će trajati oko tri godine, a samo će pripremni radovi koštati oko milijun kuna. Dakako, za "pojačanje" financijske konstrukcije tražit će se i dodatna sredstva iz raznih fondova, a uključilo se i Ministarstvo kulture.
Srce Splita u punom sjaju
- Posve je slučajno to što smo započeli radove upravo na ove dvije obljetnice - kaže dr. sc. Radoslav Bužančić, pročelnik splitskog Konzervatorskog odjela.
- Ono što je zapravo u središtu našeg interesa već duže vrijeme je restauracija i obnova same Katedrale, odnosno njezine unutrašnjosti, na čemu radimo skoro 20 godina. Tu smo pri kraju s radovima tako da, nakon uređenja Peristila prije nekoliko godina, završetkom radova na unutrašnjosti Dioklecijanova mauzoleja, obnovom zvonika i potom radovima na vanjskim dijelovima Katedrale, zapravo kompletiramo to srce Splita u punome njegovom sjaju.
Dakako, naš današnji rad nastavak je radova mojih prethodnika, znanih i neznanih, i generacija Splićana koji su se doslovce odricali kako bi ovaj antički centar danas i sutra bio onakav kakvog ga poznajemo i štujemo.
U unutrašnjosti katedrale imamo dovršiti još jedan delikatan zahvat, a to je restauracija kapele svetoga Staša, remek-djela Jurja Dalmatinca. Temeljne stvari koje se moraju uraditi na zvoniku - kaže dr. sc. Bužančić - su podići razinu sigurnosti posjetitelja i sanirati oštećenja u kamenu. To su, da pojednostavnim, one crne mrlje koje kao nekakav karcinom ili karijes kamen pretvaraju u gips, restaurirati i vratiti stara zvona te, konačno, utvrditi u kakvom je stanju križ na vrhu zvonika - kaže Bužančić.
Zastava 'čupa' križ
Tisuće posjetitelja svakodnevno se penju uskim željeznim skalama sve do vrha zvonika, penju se i gdje smiju i gdje ne smiju, snimaju selfije na samome vrhu, premda tolika rijeka ljudi nije bila zamisliva u vrijeme gradnje, a niti zadnje restauracije, tako da unutarnje stubište više nije posve sigurno. Isto tako, križ na vrhu kampanela, premda napravljen od austrijskog željeza koje odolijeva svim burama i olujama, čini se da gubi izvorna svojstva.
- Čujte, kažu da se zastava tradicionalno postavlja na zvonik premda bih o toj tradiciji imao što reći - napominje Radoslav Bužančić.
- Zastava je teška, a pod naletima vjetra, pogotovo vjetra i kiše zajedno, ona je još teža i, da tako kažem, ona "čupa" i križ i konstrukciju koja ga drži. Mi smo bili dobili, i mi i Crkva, ozbiljne dojave da se gore nešto zbiva i to je trebalo žurno istražiti.
Zahvaljujući mnogima, pa i Gorskoj službi, dronovima smo posnimali križ i čini se da stanje ipak nije toliko alarmantno koliko smo se bojali. Hoću reći, nismo utvrdili, barem do sada, da bi križ bio u opasnosti da padne ili takvo što, ali to se mora riješiti.
Prvo što ćemo poduzeti, a to je već u tijeku, jest postavljanje skele unutar zvonika - kaže Bužančić, koji pojašnjava da vanjskih skela neće biti nego će se unutar zvonika, dio po dio, graditi i skela, i to dvostruka, tako da se previše ne ometaju posjetitelji, a da se radovi ipak izvedu, jer zvonik velikim dijelom sam sebe financira.
Nadbiskup Bernard
Romanički zvonik splitske prvostolnice simbol je grada Splita i najveći graditeljski zahvat Splita tog doba. Poticaj za njegovu gradnju dao je početkom 13. stoljeća nadbiskup Bernard, bez sumnje jedan od slavnih likova splitske prošlosti, nadbiskup koji je započeo obnoviteljski zahvat splitske katedrale, a pamti ga se i po drvenim vratnicama katedrale iz 1214. godine, čiju je izradu naručio kod domaćeg majstora Andrije Buvine.
Zvonik je planiran kao tipični romanički toranj, podignut u osi katedrale kroz čije prizemlje se, kao kroz slavoluk, pristupa ulazu u prvostolnicu.
Ikonografska tema zvonika je povijest Spasenja, njegov likovni program ukratko je vezan uz praroditelje Adama i Evu koji su izgubili raj, započeli ljudsku povijest koja se dijeli na prvi dio kad ljudski rod, opterećen istočnim grijehom, nosi teret zemaljskog života, a rođenjem Krista započinje nova povijest po kojoj je Djevica Marija čovječanstvu omogućila čišćenje od grijeha i povratak u raj.
Prvi dio predstavljaju kipovi lavova, personifikacije grijeha, na kojima stoje skulpture različitih predstavnika ljudskog roda, noseći poput telamona stupove koji predstavljaju teret povijesti i nad njima luk s prizorima borbe, rata, krčenja šuma, lova na životinje, svega onog što je donio sobom gubitak raja.
Izrada se pripisuje majstoru Ottu, koji se potpisao na reljefu sv. Dujma i Staša sa sv. Petrom, koji se nalazi na stražnjoj strani zvonika. Na toj strani su i izvrsni reljefi s motivom Navještenja i Kristova rođenja, koji predstavljaju novu povijest čovječanstva nakon dolaska Spasitelja na svijet.
Cjelokupan program je antiheretički i nastao je u vrijeme crkvenih sukoba s Katarima i njihovim bogumilskim frakcijama, a splitskom nadbiskupu Bernardu bila je povjerena borba protiv te hereze.
Najblistavija građevina svoga doba
- Mi ni danas ne znamo ni ime arhitekta koji je projektirao Dioklecijanov mauzolej, danas katedralu, niti znamo ime arhitekta koji je projektirao zvonik - kaže Radoslav Bužančić.
- No nesumnjivo je da su i jedan i drugi bili vizionari i zacijelo najbolji graditelji svoga doba. Vjerujem da je nadbiskup Bernard osobno izabrao arhitekta za zvonik, kao što je i Andrija Buvina izabran po njegovom nalogu da napravi vratnice.
Bernard je, naime, kao i drugi mudri biskupi njegova doba, slao učenike da naukuju širom svijeta, osobito u Bizant, te da znanje stečeno tamo primijene ovdje, u Splitu. Tako je nastao izvanredno ambiciozni projekt zvonika, sigurno najblistavija građevina toga doba u Europi, radi koje već samom najavom naših radova na njemu, kao i tijekom istraživanja i konzerviranja u katedrali, dobivamo brojne reakcije iz svijeta.
Drugim riječima, i zvonik, baš kao i Peristil, Jupiterov hram i mauzolej, i danas izazivaju golemi interes povjesničara umjetnosti, arhitekata i konzervatora u svijetu, dodaje Bužančić.
Marulićev doprinos zvoniku
Brojna su imena splitske povijesti i umjetnosti vezana uz gradnju zvonika - splitski nadbiskupi poput Rogerija, Dujma de Judicibus i Diškovića, ali i kneževi i kneginje od Kolafise Frankopan sve do Nelipčića i njegove sestre Jelene, graditelji poput Bonina Milanca, Nikole Firentinca i Andrije Alešija.
Zvonik je oduvijek bio ponos Splita, zbog njegove gradnje Splićani su se odricali bogatstva, zavještali mu novac u oporukama kao što je to uradio i Marko Marulić, a gotovo ga nikad nisu vidjeli dovršena.
Godine 1882. pod nadzorom Aloisa Hausera i Središnjeg povjerenstva za istraživanje i očuvanje povijesnih i umjetničkih spomenika, skele oko zvonika podigao je Andrija Perišić, graditelj koji će obnavljati zvonik čitave 23 godine, sve do svoje smrti. Skele su skinute 21. studenoga 1908. i nikad poslije nisu bile postavljene.
Jadno stanje prije Hausera
U Beču je 1850. utemeljeno Središnje povjerenstvo za istraživanje i očuvanje povijesnih i umjetničkih spomenika kao krovna institucija u upravnom ustroju Austro-Ugarske, gdje su dolazili zahtjevi i predstavke s terena o stanju spomenika.
Ono je donosilo odluke o osiguranju sredstava ili o upućivanju stručnjaka na teren kako bi oni izvršili očevid, utvrdili stanje i predložili mjere zaštite. Tako je Alois Hauser po odluci Povjerenstva, a prema nalogu Ministarstva za bogoštovlje i nastavu, godine 1873. došao prvi put u Split.
Zajedno sa svojim suradnicima, detaljno je pregledao i opisao stolnu crkvu sv. Duje, te dao ocjenu da je u jadnu stanju te da mora dobiti prednost pri obnovi. Kako u Splitu nije bilo arhitekta dobra poznavatelja antičkih spomenika, koji bi na potrebnoj stručnoj razini napravio vrlo zahtjevan projekt sanacije, za tu zadaću odabran je upravo Hauser.
Točno 110 godina nakon što je zvonik svetog Duje po nalogu iz Beča obnovljen prema projektu Aloisa Hausera, i točno 150 godina od začetka same ideje da se na splitski zvonik postavi skela i čitavog ga se restaurira i konzervira, Konzervatorski odjel Ministarstva kulture ovih dana još će jednom prionuti istom poslu.
Konzervatorski radovi s kraja 19. i početka prošlog stoljeća trajali su 23 godine te su okončani 1908., nakon Hauserove smrti 1896., te ostavili i Splitu i Hrvatskoj zvonik koji i danas izgleda nov novcat. No sigurnosni, ali i konzervatorski zahtjevi danas su, pogotovo potaknuti golemim povećanjem broja turista, znatno drukčiji.
Splitsko-makarska nadbiskupija i Kaptol zajedno sa Župom Uznesenja Blažene Djevice Marije, financiraju čitavi zahvat koji će trajati oko tri godine, a samo će pripremni radovi koštati oko milijun kuna. Dakako, za "pojačanje" financijske konstrukcije tražit će se i dodatna sredstva iz raznih fondova, a uključilo se i Ministarstvo kulture.
Srce Splita u punom sjaju
- Posve je slučajno to što smo započeli radove upravo na ove dvije obljetnice - kaže dr. sc. Radoslav Bužančić, pročelnik splitskog Konzervatorskog odjela.
- Ono što je zapravo u središtu našeg interesa već duže vrijeme je restauracija i obnova same Katedrale, odnosno njezine unutrašnjosti, na čemu radimo skoro 20 godina. Tu smo pri kraju s radovima tako da, nakon uređenja Peristila prije nekoliko godina, završetkom radova na unutrašnjosti Dioklecijanova mauzoleja, obnovom zvonika i potom radovima na vanjskim dijelovima Katedrale, zapravo kompletiramo to srce Splita u punome njegovom sjaju.
Dakako, naš današnji rad nastavak je radova mojih prethodnika, znanih i neznanih, i generacija Splićana koji su se doslovce odricali kako bi ovaj antički centar danas i sutra bio onakav kakvog ga poznajemo i štujemo.
U unutrašnjosti katedrale imamo dovršiti još jedan delikatan zahvat, a to je restauracija kapele svetoga Staša, remek-djela Jurja Dalmatinca. Temeljne stvari koje se moraju uraditi na zvoniku - kaže dr. sc. Bužančić - su podići razinu sigurnosti posjetitelja i sanirati oštećenja u kamenu. To su, da pojednostavnim, one crne mrlje koje kao nekakav karcinom ili karijes kamen pretvaraju u gips, restaurirati i vratiti stara zvona te, konačno, utvrditi u kakvom je stanju križ na vrhu zvonika - kaže Bužančić.
Zastava 'čupa' križ
Tisuće posjetitelja svakodnevno se penju uskim željeznim skalama sve do vrha zvonika, penju se i gdje smiju i gdje ne smiju, snimaju selfije na samome vrhu, premda tolika rijeka ljudi nije bila zamisliva u vrijeme gradnje, a niti zadnje restauracije, tako da unutarnje stubište više nije posve sigurno. Isto tako, križ na vrhu kampanela, premda napravljen od austrijskog željeza koje odolijeva svim burama i olujama, čini se da gubi izvorna svojstva.
- Čujte, kažu da se zastava tradicionalno postavlja na zvonik premda bih o toj tradiciji imao što reći - napominje Radoslav Bužančić.
- Zastava je teška, a pod naletima vjetra, pogotovo vjetra i kiše zajedno, ona je još teža i, da tako kažem, ona "čupa" i križ i konstrukciju koja ga drži. Mi smo bili dobili, i mi i Crkva, ozbiljne dojave da se gore nešto zbiva i to je trebalo žurno istražiti.
Zahvaljujući mnogima, pa i Gorskoj službi, dronovima smo posnimali križ i čini se da stanje ipak nije toliko alarmantno koliko smo se bojali. Hoću reći, nismo utvrdili, barem do sada, da bi križ bio u opasnosti da padne ili takvo što, ali to se mora riješiti.
Prvo što ćemo poduzeti, a to je već u tijeku, jest postavljanje skele unutar zvonika - kaže Bužančić, koji pojašnjava da vanjskih skela neće biti nego će se unutar zvonika, dio po dio, graditi i skela, i to dvostruka, tako da se previše ne ometaju posjetitelji, a da se radovi ipak izvedu, jer zvonik velikim dijelom sam sebe financira.
Nadbiskup Bernard
Romanički zvonik splitske prvostolnice simbol je grada Splita i najveći graditeljski zahvat Splita tog doba. Poticaj za njegovu gradnju dao je početkom 13. stoljeća nadbiskup Bernard, bez sumnje jedan od slavnih likova splitske prošlosti, nadbiskup koji je započeo obnoviteljski zahvat splitske katedrale, a pamti ga se i po drvenim vratnicama katedrale iz 1214. godine, čiju je izradu naručio kod domaćeg majstora Andrije Buvine.
Zvonik je planiran kao tipični romanički toranj, podignut u osi katedrale kroz čije prizemlje se, kao kroz slavoluk, pristupa ulazu u prvostolnicu.
Ikonografska tema zvonika je povijest Spasenja, njegov likovni program ukratko je vezan uz praroditelje Adama i Evu koji su izgubili raj, započeli ljudsku povijest koja se dijeli na prvi dio kad ljudski rod, opterećen istočnim grijehom, nosi teret zemaljskog života, a rođenjem Krista započinje nova povijest po kojoj je Djevica Marija čovječanstvu omogućila čišćenje od grijeha i povratak u raj.
Prvi dio predstavljaju kipovi lavova, personifikacije grijeha, na kojima stoje skulpture različitih predstavnika ljudskog roda, noseći poput telamona stupove koji predstavljaju teret povijesti i nad njima luk s prizorima borbe, rata, krčenja šuma, lova na životinje, svega onog što je donio sobom gubitak raja.
Izrada se pripisuje majstoru Ottu, koji se potpisao na reljefu sv. Dujma i Staša sa sv. Petrom, koji se nalazi na stražnjoj strani zvonika. Na toj strani su i izvrsni reljefi s motivom Navještenja i Kristova rođenja, koji predstavljaju novu povijest čovječanstva nakon dolaska Spasitelja na svijet.
Cjelokupan program je antiheretički i nastao je u vrijeme crkvenih sukoba s Katarima i njihovim bogumilskim frakcijama, a splitskom nadbiskupu Bernardu bila je povjerena borba protiv te hereze.
Najblistavija građevina svoga doba
- Mi ni danas ne znamo ni ime arhitekta koji je projektirao Dioklecijanov mauzolej, danas katedralu, niti znamo ime arhitekta koji je projektirao zvonik - kaže Radoslav Bužančić.
- No nesumnjivo je da su i jedan i drugi bili vizionari i zacijelo najbolji graditelji svoga doba. Vjerujem da je nadbiskup Bernard osobno izabrao arhitekta za zvonik, kao što je i Andrija Buvina izabran po njegovom nalogu da napravi vratnice.
Bernard je, naime, kao i drugi mudri biskupi njegova doba, slao učenike da naukuju širom svijeta, osobito u Bizant, te da znanje stečeno tamo primijene ovdje, u Splitu. Tako je nastao izvanredno ambiciozni projekt zvonika, sigurno najblistavija građevina toga doba u Europi, radi koje već samom najavom naših radova na njemu, kao i tijekom istraživanja i konzerviranja u katedrali, dobivamo brojne reakcije iz svijeta.
Drugim riječima, i zvonik, baš kao i Peristil, Jupiterov hram i mauzolej, i danas izazivaju golemi interes povjesničara umjetnosti, arhitekata i konzervatora u svijetu, dodaje Bužančić.
Marulićev doprinos zvoniku
Brojna su imena splitske povijesti i umjetnosti vezana uz gradnju zvonika - splitski nadbiskupi poput Rogerija, Dujma de Judicibus i Diškovića, ali i kneževi i kneginje od Kolafise Frankopan sve do Nelipčića i njegove sestre Jelene, graditelji poput Bonina Milanca, Nikole Firentinca i Andrije Alešija.
Zvonik je oduvijek bio ponos Splita, zbog njegove gradnje Splićani su se odricali bogatstva, zavještali mu novac u oporukama kao što je to uradio i Marko Marulić, a gotovo ga nikad nisu vidjeli dovršena.
Godine 1882. pod nadzorom Aloisa Hausera i Središnjeg povjerenstva za istraživanje i očuvanje povijesnih i umjetničkih spomenika, skele oko zvonika podigao je Andrija Perišić, graditelj koji će obnavljati zvonik čitave 23 godine, sve do svoje smrti. Skele su skinute 21. studenoga 1908. i nikad poslije nisu bile postavljene.
Jadno stanje prije Hausera
U Beču je 1850. utemeljeno Središnje povjerenstvo za istraživanje i očuvanje povijesnih i umjetničkih spomenika kao krovna institucija u upravnom ustroju Austro-Ugarske, gdje su dolazili zahtjevi i predstavke s terena o stanju spomenika.
Ono je donosilo odluke o osiguranju sredstava ili o upućivanju stručnjaka na teren kako bi oni izvršili očevid, utvrdili stanje i predložili mjere zaštite. Tako je Alois Hauser po odluci Povjerenstva, a prema nalogu Ministarstva za bogoštovlje i nastavu, godine 1873. došao prvi put u Split.
Zajedno sa svojim suradnicima, detaljno je pregledao i opisao stolnu crkvu sv. Duje, te dao ocjenu da je u jadnu stanju te da mora dobiti prednost pri obnovi. Kako u Splitu nije bilo arhitekta dobra poznavatelja antičkih spomenika, koji bi na potrebnoj stručnoj razini napravio vrlo zahtjevan projekt sanacije, za tu zadaću odabran je upravo Hauser.
Zvonik Svetog Duje dobit će novo ruho, pred stručnjacima je delikatan posao; Bužančić: Unutarnje stubište više nije sigurno, a dobili smo i ozbiljne dojave da se gore nešto zbiva
Točno 110 godina nakon što je zvonik svetog Duje po nalogu iz Beča obnovljen prema projektu Aloisa Hausera, i točno 150 godina od začetka same ideje da se na splitski zvonik postavi skela i čitavog ga se restaurira i konzervira, Konzervatorski odjel Ministarstva kulture ovih dana još će jednom prionuti istom poslu.
Konzervatorski radovi s kraja 19. i početka prošlog stoljeća trajali su 23 godine te su okončani 1908., nakon Hauserove smrti 1896., te ostavili i Splitu i Hrvatskoj zvonik koji i danas izgleda nov novcat. No sigurnosni, ali i konzervatorski zahtjevi danas su, pogotovo potaknuti golemim povećanjem broja turista, znatno drukčiji.
Splitsko-makarska nadbiskupija i Kaptol zajedno sa Župom Uznesenja Blažene Djevice Marije, financiraju čitavi zahvat koji će trajati oko ...
