Nesretna i prerana smrt 57-godišnjeg Ive Vebera, koji je skončao zarobljen u svom stanu jer prilaz zgradi nije bio prilagođen osobama s invaliditetom, postavlja pitanje koliko je još takvih sudbina skriveno iza betonskih zidova splitskih višekatnica.
Ne vidimo ih, jer brojni godinama nisu izišli na ulicu i promotrili grad u kojem žive. Ne znaju gdje se smjestila nova zgrada, nisu vidjeli preuređeni trg, novi dječji park u kvartu ili obnovljenu cestu ispred ulaza u objekt u kojem žive.
Takvu sudbinu dijeli i naša sugovornica Maja. Prije više od deset godina bolest ju je prikovala za kolica. Imala je nepunih 50 godina kada je shvatila da će teško napustiti stan na drugom katu zgrade bez dizala i mogućnosti da se ikada ugradi. Tu i tamo, Maja mora napustiti dom kako bi posjetila liječnika, a taj dan očekuje s grčem u želucu.
Sanitetski prijevoz
- S vremenom se toliko naučiš biti doma da izlazak postaje problem. Jednom ili dva puta godišnje sanitetskim prijevozom odem do bolnice, ali spuštanje niz stubište i cijeli taj proces prenošenja od stana od kombija mi je jako težak. Poremeti me, istegne, oporavljam se danima od tog izlaska.
Osim toga, uoči izlaska razmišljam o stvarima o kojima drugi ne pomisle. Na primjer, što ako mi dođe potreba za defekacijom dok sam vani, iako je to sasvim normalno da mi se dogodi, ali meni predstavlja veliki problem – otkriva nam samo dio svojih problema sugovornica Maja kojoj smo, baš zbog ovakvih detalja, zaštitili identitet.
Naviknula se na to da nema izbora te da se može osloniti na osiguran prijevoz i prenošenje samo u slučaju odlaska liječniku, a ako je bila primorana platiti pregled kod privatnika, onda plaća i prijevoz do ordinacije. O kavi ili izlasku u centar grada ne treba niti pomišljati...
- Srećom, imam balkon pa mogu izići na danje svjetlo – govori nam.
Ne može zamisliti kako je onima koji nemaju takvu “privilegiju”. Zbog nemogućnosti normalnog života, kao ni financiranja skupocjene prilagodbe stana za osobu s invaliditetom, često je hvata depresija i letargija.
- Suprug i kćeri mi pomažu koliko mogu. Kupile su mi gusjeničara s kojim se mogu spustiti niz stepenice, a i za takav pothvat treba mi barem dvoje ljudi koji time znaju rukovati.
Srećom da je zgrada stara i stepenice su niske i široke pa ga možemo koristiti, jer smo ga kupile od obitelji koja nije mogla koristiti gusjeničar zbog neprilagođenih stepenica – govori Maja o problemima na koje mnogi nikada neće ni pomisliti, a njoj su svakodnevica.
Skupa prilagodba
Nepoznata je brojka stambenih zgrada u kojima ne postoje tehničke mogućnosti za ugradnju dizala, a u jednoj od takvih živi Maja. Kaže da je razmišljala o preseljenju, ali je prilagodba drugih stanova bila preskupa pa je na koncu odlučila ostati u svom domu.
- Nekada se o tome nije vodilo računa, tako da se u nižim stambenim zgradama do pet katova nije postavljao lift. U starijim splitskim kvartovima najviše je takvih zgrada, primjerice na Manušu... - govori nam Daša Gazde, predsjednica Društva arhitekata Splita.
Danas su njihova struka, ali i društvo osviješteni da je pristupačnost i uključivost važna, pa je dizalo u zgradi kao i pristup osobama s invaliditetom postao nulti standard, nešto što bi trebalo biti normalno.
Pristupačnost u ovom smislu znači da je prostor projektiran tako da ga osoba s invaliditetom i smanjene pokretljivosti može koristiti na jednakoj razini kao ostale osobe (znači nesmetan fizički pristup te pristup informacijama i komunikaciji, kretanje, boravak i rad u građevinama i prostorima).
- Sukladno Pravilniku o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti ako stambena zgrada ima deset i više stanova, jedan mora biti jednostavno prilagodljiv stan namijenjen osobama s invaliditetom, te, naravno, pristup do njega mora bit pristupačan od javne površine - navodi Gazde.
Donesen je novi Tehnički propis u siječnju 2023. godine, ali stupa na snagu tek 28. lipnja 2025. godine?! Ne žure se u Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.
Procjenjuje se da je samo u Splitu oko 350 zgrada u kojima postoje tehničke mogućnosti ugradnje dizala, ali čekaju svoj red. Grad Split od 2019. godine preko Javnog poziva dodjeljuje bespovratnu potporu za radove ugradnje dizala. U ovih pet godina (uključujući i 2023.) Grad je sufinancirao ugradnju dizala u 103 zgrade/ulaza.
- Za ovu namjenu u proračunu 2023. godine bilo je osigurano 199.300 eura. Temeljem javnog poziva dodijeljena je bespovratna potpora za 22 zgrade/ulaza i ugovori su potpisani.
Rok za ugradnju dizala je šest mjeseci. Može se primijetiti da je ove godine interes za dostavu prijava na Javni poziv za dodjelu bespovratnih potpora za radove ugradnje dizala bio manji nego prethodnih godina – odgovorili su iz Banovine.
Ne dočekaju ni lift ni dom
Davor Matijević, splitski vijećnik iz redova SDP-a, u lokalnom parlamentu je predlagao amandman od tri milijuna kuna za sufinanciranje ugradnje dizala u zgrade u kojima je to moguće. Međutim, usvojeno je milijun i pol kuna.
- Već nekoliko godina se provodi SDP-ov amandman koji predviđa 1,5 milijuna kuna tj. 200.000 eura godišnje kojim Grad subvencionira ugradnju lifta.
Upravo ovom mjerom je oko 50 zgrada ugradilo lift, čime se povećala kvaliteta života našim sugrađanima. Prilikom izglasavanja proračuna za 2024. godinu inzistirat ću da se ova stavka zadrži i da nastavimo za subvencijama – najavio je te izrazio žaljenje što još uvijek ne postoje državne intervencije niti EU predviđa slične subvencije.
- Lift nije luksuz nego nužnost za brojne naše sugrađane. Upoznao sam osobe koje su zbog nedostatka lifta bile osuđene na život u stanu bez mogućnosti izlaska. Za takve sugrađane život u zgradi bez lifta je poput života u zatvoru. Upravo mnogi sugrađani zbog nemogućnosti kretanja traže odlazak u dom za starije i nemoćne, a onda dođemo do još jednog apsurda - da tamo uopće nema mjesta.
Na današnji dan skoro 5000 naših sugrađana je na listi čekanja za mjestom u domu za starije i nemoćne. Nažalost, mnogi od njih niti dočekaju lift niti dočekaju svoje mjesto u domu.
Trebali bismo se svi zapitati kako se odnosimo prema našim najstarijima, prema generaciji koja je gradila naš grad i stvarala društvo u kojem živimo – naglasio je Matijević.
Osim starijih i nemoćnih, tu su i oni kojima je spletom nesretnih okolnosti dom postao zatvor, a za njihove priče često doznamo kada je kasno.