Snimka obračuna kod Small Malla u kojem su bageri “zaklali” golemo stablo pelegrinke, jedne od najraskošnijih u Splitu, kažu podaci s interneta, pogledana je više od pola milijuna puta. Vjerojatno, kad je u pitanju zelenilo, ovaj masakr je izazvao dosad neviđeni bijes javnosti, mini političku krizu u Gradskom vijeću i prosvjede građana. Pogrešno bi bilo misliti da su se Splićani i zelenoljupci digli samo zbog rušenje jednog stabla. Prema procjenama u Splitu, s Marjanom, raste više od stotinu tisuća stabala, a od toga ih je u tzv. Zelenom katastru “Parkova i nasada” oko 26 tisuća. Stabla se ruše svakog dana, ali isto tako i sade nova. Stara i vrijedna stabla nađu se na trasi ceste pa se popilaju, a u blizini bi se trebala saditi nova.
I premda se gorostas poput pelegrinke s Manuša procjenjuje i na više od 200 tisuća eura kad biste ga tako starog i velikog poželjeli u svome dvorištu, opet, ako je od javnog interesa, takvo stablo plati deblom. Mora.
Ipak ovog puta sve je bilo drugačije i ljudi su trenutačno ispalili na živce. Najprije zbog okrutnosti kojom su bageri sakatili stablo, ali s druge strane, prizor “ubojstva” pelegrinke bio je poput ventila koji je puknuo na boci pod tlakom, u koju građani već godinama skupljaju sve ono što im ide na živce. To nije jasno samo desperadosima koji zbog sebičnog interesa šire zulum na sve moguće načine.
Opstanak u zvjerinjaku
Uz loše odluke, tajne dodatke ugovorima i nerazumljive paragrafe iza kojih se redovito kriju postupci na štetu grada i građana, ispada kako sve veliko što se radi u gradu krije neki tajni zajeb. Što se pokaže kasnije. Puklo je građanima pred očima od tog podizanja velebnih, ušminkanih zdanja u gradu koji nema čistu vodu, čije se ulice raspadaju, čija je bolnica na izdisaju, čije su noći ispunjene kričanjem svjetske mlađarije. Nabildavanje cijena zbog kojih Split postaje jedan od najskupljih europskih gradova – za svoje građane, triput siromašnije od standarda koji bi im trebao kako bi sebi priuštili goli opstanak u takvom zvjerinjaku.
Eksplodirali su jer su godinama nepoželjni u svome gradu, što nemaju gdje parkirati, što ne mogu doći do luke, što su zasuti arsenom i niklom, što ne mogu naći normalan posao koji nije vezan uz služenje turizmu, što ih tjeraju iz stanova pred sezonu, zato što su postali budale koji iz svog proračuna plaćaju nesmiljeno komunalno “trošenje” svoga grada, njegove povijesti, obale, zraka i mora. Naime, kad partijaneri odu i džepovi kojekakvih smutljivaca se napune, njihovi novci u gradskoj blagajni trošit će se za rekuperavanje svega kaosa što ostaje. Uhvatio ih je “trenta uno” zbog toga što nitko ne pita za njihove želje i interese u gradu čiji su slučajni stanovnici i što svakoga zaboli uvo za kvalitetu života građana.
Sve to i još puno toga kupe u prsi godinama. A onda je puklo na jednoj, relativno nevažnoj pelegrinki, kao što se veliki povijesni događaji obično prelome preko malenog neposrednog povoda.
Ono kad ti netko nakon godina maltretiranja pokaže mali prst, a ti odvratiš: e nećeš više! Stvar je principa, a ne jednog samoniklog stabla. Tko to ne vidi, taj je slijep i taj ne poznaje ovaj grad!