stdClass Object
(
[id] => 579662
[title] => Nisu ovo bešćutna vremena, MoSt je dokaz za to! Evo kako su Dado i Đordana pokrenuli građansku, ljudsku solidarnost i vratili vjeru u humanitarne akcije
[alias] => nisu-ovo-bescutna-vremena-most-je-dokaz-za-to-evo-kako-su-dado-i-dordana-nbsp-pokrenuli-nbsp-gradansku-ljudsku-solidarnost-i-vratili-vjeru-u-humanitarne-akcije
[catid] => 253
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Di si bio 15. prosinca? - pitanje je na koje većina Splićana zna odgovor - na MoSt-ovu buvljaku ispred HNK. Dobro je poznato da na taj datum svake godine udruga MoSt organizira veliki humanitarni šušur "A di si ti?" u kojemu se prikupljaju sredstva namijenjena isključivo za potrebe korisnica i korisnika Centra za beskućnice i beskućnike, kao i za uređenje i opremanje samog centra u Gundulićevoj.
Ovogodišnje, 18. po redu izdanje akcije trajat će od 9 do 14 sati, a štandove je već odavno rezerviralo 48 različitih organizacija, institucija, udruga, škola, klubova, stranaka i poduzetnika, koji će ponuditi svoje rukotvorine, usluge te nove i rabljene predmete. Šušur pred kazalištem pojačavat će i zabavni program, prezentacije sportskih klubova, nagradne igre, defile motorista i druga popratna događanja.
- Zovu nas stalno. Od devetog miseca je počela rezervacija štandova, a na dan kada je objavljena obavijest, sve smo već bili popunili, tako da smo neke morali odbiti. "A di si ti?" postao je velik događaj, pravi "must-be" koji je nadišao i nas same. Puno su nam promocije napravili mediji i društvene mreže, a sve to rezultiralo je da nam se volonteri sami javljaju, da se sami organiziraju i prikupljaju donacije, ne samo za ovaj dan, nego tijekom čitave godine. Ozbiljno razmišljamo da dogodine tražimo veći prostor jer smo ispred kazališta ograničeni. Sad su tu i kućice, ali nam je Grad izašao u susret pa ćemo to jutro imati prednost, na čemu im hvala - govori nam Dado Lelas, dopredsjednik MoSt-a, dok slaže pakete za pedesetak beskućnika koji doslovce žive vani, u raznoraznim šupama i napuštenim objektima.
Neki ne žele smještaj, a svi pak i ne mogu stati u prenoćište. Zato im Dado i ekipa osiguravaju standardizirani paket koji sadrži vreću za spavanje, vlažne maramice, hanzaplast, ručnik, pribor za jelo, čarape, rukavice, kape, kabanice, sve to u ruksaku koji će im podijeliti uz pakete hrane i higijenske potrepštine i brošuru sa svim telefonima i adresama gdje mogu zatražiti pomoć.
Paketi po potrebama
- Paket smo složili prema njihovim potrebama, onako kako su sami rekli što im treba. Kod nas u centar mogu doći kad god požele na tuširanje, zamjenu odjeće... Uvijek će se naći nešto za njih jer zapravo uvijek imamo svega, a ako nemamo, onda se to stvori. Građani to stvore i kad ne tražimo jer osjećaju potrebe tih ljudi bez krova nad glavom. Vani su beskućnici diskriminirani, tjeraju ih iz centra u Mađarskoj, u SAD-u i drugdje, a kod nas raste senzibilitet. Imamo taj ludi grad koji je masu puta dokazao kako je sve moguće, kako ima ogromno srce - kaže Dado, priznajući da se i sam iznova čudi koliko ljudi želi biti dio MoSt-ove priče o solidarnosti pa mu se svakodnevno javljaju sa svih strana nudeći pomoć, donacije, šalju pakete iz Knina, Makarske, Dubrovnika, s otoka...
- Mi definitivno ne možemo govoriti o bešćutnim vremenima jer građani su zaista senzibilizirani i informirani. 1999. godine imali smo jednog volontera, a lani čak 947, službeno. Priču s udrugom MoSt počeli smo prije 20 godina želeći pomoći mladima, aktivirati ih na volonterstvo, raditi s djecom u riziku. Bilo je to jako teško jer je trebalo rušiti predrasude, stvarati nešto što nije postojalo, mijenjati i poglede i zakone. Danas smo primjer kako treba raditi s mladima, naše strategije ušle su u zakonske okvire, a što je najvažnije, imamo predivne mlade ljude koji skoro svaki dan dolaze volontirati i pomagati vršnjacima. Tu je i stručni tim koji radi s mladima u riziku, cijeli sustav je već razrađen kako pomoći tim mladim ljudima da se osnaže, osposobe, zaposle, osamostale jer to su bila djeca osuđena na dugotrajnu nezaposlenost, dio začaranog lanca transgeneracijskog siromaštva, a sad imaju priliku izdignuti se i krenuti u život - majčinskim glasom priča Đordana Barbarić, predsjednica MoSt-a, neumorna žena koja se s Lelasom uhvatila dvije komplicirane skupine - mladih u riziku i beskućnika.
Danas nema škole, fakulteta, institucije koja nije sudjelovala u akcijama udruge, građani već sedam godina (!) kuhaju za beskućnike u Olala večeri, a za svakog beskućnika u susret će izaći i policija, i liječnici u bolnici, i socijalni radnici, pravosuđe, nevladine organizacije, građani...
Pravna pomoć
Pitamo Dadu i Đordanu kako im je uspjelo da pokrenu tu građansku, ljudsku solidarnost, da vrate vjeru u humanitarne akcije. Princip je jednostavan, pustili su građane da sami sudjeluju, donose donacije, predaju ih direktno korisniku.
- Išli smo na konkretne stvari. Ako korisnik kaže da mu treba hrana, onda ćemo tražiti konzerve. Ako 50 ljudi donese 50 konzervi, mi smo bogati. Tako je bilo i kroz škole, jedan učenik-jedan proizvod. Svatko to može izdvojiti i na toj formuli police socijalne samoposluge nikad nisu bile prazne, nikad nam nije falilo ni deka ni ičega za beskućnike - objašnjava Đordana, podsjećajući da je samoposluga skrbila o 400 socijalno ugroženih obitelji.
Sada su više orijentirani na pomoć beskućnicima kojima je zahvaljujući udruzi dostupna besplatna pravna pomoć, osigurana zdravstvena zaštita jer mnogi od njih dođu u centar bez osobne i zdravstvene iskaznice. Tu su i svi ti sjajni programi za mlade.
- Naš recept bio je slušati ljude. Danas nešto zovemo programima i projektima, a to su zapravo stvarne potrebe tih mladih ljudi i odraslih na rubu, koje su sami izrekli. Ako ti neko dijete kaže 'mene je strah da ću nakon izlaska iz doma biti na ulici', onda moraš okrenuti i nebo i zemlju da se to ne dogodi. Ili kad te zove iz pravosuđa i kaže da mladi čovjek izlazi iz zatvora, a nitko ga neće... Tanka je linija da on postane beskućnik ako mu se ne pomogne i tu se taj krug može zatvoriti. Ali mi ih nastojimo udaljiti od prihvatišta za beskućnike, osposobiti ih za život, prekinuti tu nit sudbine - dodaje Đordana.
- Puno je toga pokrenuto. No, još uvijek treba nam drukčija stambena politika. House in first, da se ljudima prvo osigura krov nad glavom, a onda da se krene u rješavanje ostalih problema poput ovisnosti. Kad bi se u pogon stavili stanovi u vlasništu države, gradova, kada bi postojali natječaji za socijalno stanovanje, pola problema s beskućnicima bi se riješilo - predlaže Dado.
Ostavljamo "mostovce" u njihovim nastojanjima da svijet učine ljepšim mjestom za život i pitamo se kako se uspijevaju nositi sa svim tim nesretnim sudbinama.
- Emocionalno, sve te ovo mora taknuti. Mi glumimo da smo kul, ali ne možeš doma ići bezbrižan kad čuješ priču o djetetu koje živi u jako teškim uvjetima, o čovjeku kojem su sve lađe potonule. Nije to knjiga koju odložiš sa strane, već stvaran život oko nas. Zato nas dobre stvari hrane, guraju naprijed i kad pogledamo unatrag od samog početka do danas, nama su se vrata samo otvarala. Socijalni aktivizam je dobio svoj puni smisao, a grad kroz naših 20 godina otvorio svoje srce. Zato i imamo veliki odaziv na akciju "A di si ti?" i sve druge. Taj splitski nerv za solidarnošću je nevjerojatan. Zapravo, trebalo bi na ulazu u Split pisati "Split - grad solidarnosti" - slažu se u MoSt-u.
Di si bio 15. prosinca? - pitanje je na koje većina Splićana zna odgovor - na MoSt-ovu buvljaku ispred HNK. Dobro je poznato da na taj datum svake godine udruga MoSt organizira veliki humanitarni šušur "A di si ti?" u kojemu se prikupljaju sredstva namijenjena isključivo za potrebe korisnica i korisnika Centra za beskućnice i beskućnike, kao i za uređenje i opremanje samog centra u Gundulićevoj.
Ovogodišnje, 18. po redu izdanje akcije trajat će od 9 do 14 sati, a štandove je već odavno rezerviralo 48 različitih organizacija, institucija, udruga, škola, klubova, stranaka i poduzetnika, koji će ponuditi svoje rukotvorine, usluge te nove i rabljene predmete. Šušur pred kazalištem pojačavat će i zabavni program, prezentacije sportskih klubova, nagradne igre, defile motorista i druga popratna događanja.
- Zovu nas stalno. Od devetog miseca je počela rezervacija štandova, a na dan kada je objavljena obavijest, sve smo već bili popunili, tako da smo neke morali odbiti. "A di si ti?" postao je velik događaj, pravi "must-be" koji je nadišao i nas same. Puno su nam promocije napravili mediji i društvene mreže, a sve to rezultiralo je da nam se volonteri sami javljaju, da se sami organiziraju i prikupljaju donacije, ne samo za ovaj dan, nego tijekom čitave godine. Ozbiljno razmišljamo da dogodine tražimo veći prostor jer smo ispred kazališta ograničeni. Sad su tu i kućice, ali nam je Grad izašao u susret pa ćemo to jutro imati prednost, na čemu im hvala - govori nam Dado Lelas, dopredsjednik MoSt-a, dok slaže pakete za pedesetak beskućnika koji doslovce žive vani, u raznoraznim šupama i napuštenim objektima.
Neki ne žele smještaj, a svi pak i ne mogu stati u prenoćište. Zato im Dado i ekipa osiguravaju standardizirani paket koji sadrži vreću za spavanje, vlažne maramice, hanzaplast, ručnik, pribor za jelo, čarape, rukavice, kape, kabanice, sve to u ruksaku koji će im podijeliti uz pakete hrane i higijenske potrepštine i brošuru sa svim telefonima i adresama gdje mogu zatražiti pomoć.
Paketi po potrebama
- Paket smo složili prema njihovim potrebama, onako kako su sami rekli što im treba. Kod nas u centar mogu doći kad god požele na tuširanje, zamjenu odjeće... Uvijek će se naći nešto za njih jer zapravo uvijek imamo svega, a ako nemamo, onda se to stvori. Građani to stvore i kad ne tražimo jer osjećaju potrebe tih ljudi bez krova nad glavom. Vani su beskućnici diskriminirani, tjeraju ih iz centra u Mađarskoj, u SAD-u i drugdje, a kod nas raste senzibilitet. Imamo taj ludi grad koji je masu puta dokazao kako je sve moguće, kako ima ogromno srce - kaže Dado, priznajući da se i sam iznova čudi koliko ljudi želi biti dio MoSt-ove priče o solidarnosti pa mu se svakodnevno javljaju sa svih strana nudeći pomoć, donacije, šalju pakete iz Knina, Makarske, Dubrovnika, s otoka...
- Mi definitivno ne možemo govoriti o bešćutnim vremenima jer građani su zaista senzibilizirani i informirani. 1999. godine imali smo jednog volontera, a lani čak 947, službeno. Priču s udrugom MoSt počeli smo prije 20 godina želeći pomoći mladima, aktivirati ih na volonterstvo, raditi s djecom u riziku. Bilo je to jako teško jer je trebalo rušiti predrasude, stvarati nešto što nije postojalo, mijenjati i poglede i zakone. Danas smo primjer kako treba raditi s mladima, naše strategije ušle su u zakonske okvire, a što je najvažnije, imamo predivne mlade ljude koji skoro svaki dan dolaze volontirati i pomagati vršnjacima. Tu je i stručni tim koji radi s mladima u riziku, cijeli sustav je već razrađen kako pomoći tim mladim ljudima da se osnaže, osposobe, zaposle, osamostale jer to su bila djeca osuđena na dugotrajnu nezaposlenost, dio začaranog lanca transgeneracijskog siromaštva, a sad imaju priliku izdignuti se i krenuti u život - majčinskim glasom priča Đordana Barbarić, predsjednica MoSt-a, neumorna žena koja se s Lelasom uhvatila dvije komplicirane skupine - mladih u riziku i beskućnika.
Danas nema škole, fakulteta, institucije koja nije sudjelovala u akcijama udruge, građani već sedam godina (!) kuhaju za beskućnike u Olala večeri, a za svakog beskućnika u susret će izaći i policija, i liječnici u bolnici, i socijalni radnici, pravosuđe, nevladine organizacije, građani...
Pravna pomoć
Pitamo Dadu i Đordanu kako im je uspjelo da pokrenu tu građansku, ljudsku solidarnost, da vrate vjeru u humanitarne akcije. Princip je jednostavan, pustili su građane da sami sudjeluju, donose donacije, predaju ih direktno korisniku.
- Išli smo na konkretne stvari. Ako korisnik kaže da mu treba hrana, onda ćemo tražiti konzerve. Ako 50 ljudi donese 50 konzervi, mi smo bogati. Tako je bilo i kroz škole, jedan učenik-jedan proizvod. Svatko to može izdvojiti i na toj formuli police socijalne samoposluge nikad nisu bile prazne, nikad nam nije falilo ni deka ni ičega za beskućnike - objašnjava Đordana, podsjećajući da je samoposluga skrbila o 400 socijalno ugroženih obitelji.
Sada su više orijentirani na pomoć beskućnicima kojima je zahvaljujući udruzi dostupna besplatna pravna pomoć, osigurana zdravstvena zaštita jer mnogi od njih dođu u centar bez osobne i zdravstvene iskaznice. Tu su i svi ti sjajni programi za mlade.
- Naš recept bio je slušati ljude. Danas nešto zovemo programima i projektima, a to su zapravo stvarne potrebe tih mladih ljudi i odraslih na rubu, koje su sami izrekli. Ako ti neko dijete kaže 'mene je strah da ću nakon izlaska iz doma biti na ulici', onda moraš okrenuti i nebo i zemlju da se to ne dogodi. Ili kad te zove iz pravosuđa i kaže da mladi čovjek izlazi iz zatvora, a nitko ga neće... Tanka je linija da on postane beskućnik ako mu se ne pomogne i tu se taj krug može zatvoriti. Ali mi ih nastojimo udaljiti od prihvatišta za beskućnike, osposobiti ih za život, prekinuti tu nit sudbine - dodaje Đordana.
- Puno je toga pokrenuto. No, još uvijek treba nam drukčija stambena politika. House in first, da se ljudima prvo osigura krov nad glavom, a onda da se krene u rješavanje ostalih problema poput ovisnosti. Kad bi se u pogon stavili stanovi u vlasništu države, gradova, kada bi postojali natječaji za socijalno stanovanje, pola problema s beskućnicima bi se riješilo - predlaže Dado.
Ostavljamo "mostovce" u njihovim nastojanjima da svijet učine ljepšim mjestom za život i pitamo se kako se uspijevaju nositi sa svim tim nesretnim sudbinama.
- Emocionalno, sve te ovo mora taknuti. Mi glumimo da smo kul, ali ne možeš doma ići bezbrižan kad čuješ priču o djetetu koje živi u jako teškim uvjetima, o čovjeku kojem su sve lađe potonule. Nije to knjiga koju odložiš sa strane, već stvaran život oko nas. Zato nas dobre stvari hrane, guraju naprijed i kad pogledamo unatrag od samog početka do danas, nama su se vrata samo otvarala. Socijalni aktivizam je dobio svoj puni smisao, a grad kroz naših 20 godina otvorio svoje srce. Zato i imamo veliki odaziv na akciju "A di si ti?" i sve druge. Taj splitski nerv za solidarnošću je nevjerojatan. Zapravo, trebalo bi na ulazu u Split pisati "Split - grad solidarnosti" - slažu se u MoSt-u.
Nisu ovo bešćutna vremena, MoSt je dokaz za to! Evo kako su Dado i Đordana pokrenuli građansku, ljudsku solidarnost i vratili vjeru u humanitarne akcije
Di si bio 15. prosinca? - pitanje je na koje većina Splićana zna odgovor - na MoSt-ovu buvljaku ispred HNK. Dobro je poznato da na taj datum svake godine udruga MoSt organizira veliki humanitarni šušur "A di si ti?" u kojemu se prikupljaju sredstva namijenjena isključivo za potrebe korisnica i korisnika Centra za beskućnice i beskućnike, kao i za uređenje i opremanje samog centra u Gundulićevoj.
Ovogodišnje, 18. po redu izdanje akcije trajat će od 9 do 14 sati, a štandove je već odavno rezerviralo 48 različitih organizacija, institucija, udruga, škola, klubova, stranaka i poduzetnika, koji će ponuditi svoje rukotvorine, usluge te nove i rabljene predmete. Šušur pred kazalištem pojačavat će i zabavni program, prezentacije sportskih klubova, nagradne igre, defile...