Saši iz Kistanja nije do pjesme ‘Piju li nam vuci sa izvora vodu‘, i to ne zbog Thompsona. Čovjek je u minuti ostao bez trećine svog stada koje hrani suprugu Huanitu i petero kćeri!; Borio se s kosirom, zaklali su i njihovog ovčara

Vrijeme radnje – na Svetog Antu, 13. lipnja. Mjesto radnje – dvadesetak metara od kuća, petnaest metara od glavne ceste koja vodi od Kistanja prema Erveniku. Ako ima i toliko. Jutro je, devet je sati. Turisti koji čekaju brod za Nacionalni park Krka u dvadesetak kilometara udaljenom Skradinu piju prvu jutarnju kavu, a Saša Štrbac iz istoimenog zaseoka u Kistanjama čuva koze.

Lijepo stado od njih dvadeset, od kojih žive njegova sedmeročlana obitelj – on, supruga mu Huanita i njihovih pet djevojčica. Ili je barem mislio da ih čuva.

Jer koju minutu kasnije shvatio je da može biti sretan ako sačuva i – vlastiti život. Koze sigurno neće sačuvati. U trenu je ostao bez njih šest. I bez tri i pol mjeseca starog srednjoazijskog ovčara, Alabaia, teškog osamnaest...